The Crown

Kako si? -Dobro.

Ne izgledaš dobro. Sada je petnaest do dvanaest.

Gdje su djeca? -Sa dadiljom.

Ne bi me voljeli prije podneva.

Šta se desilo ovdje?

Razmjena mišljenja. -Margaret.

Zaboravila sam zbog čega.

Ima tako puno razmjena mišljenja ovih dana.

Mislila sam da se stvari kreću. -Da, kreću se, tako je.

On se kreće. Na iduću.

Ne može protiv sebe.

Moj mali narajcani fotograf.

Fixed by: BOTANICMAN

Nikad mi nisi rekao za tapete.

Galerija bitanga. Zar nije zabavno?

Stavio sam to da podsjetim princezu Margaretu

da njena porodica ima toliko kostura u ormaru kao i svačija druga.

Kuća Vindzora?

Više kao kuća Strave. -Nadam se da je vidjela zabavnu stranu toga.

Bože, ne.

Rekla je da nikad više neće doći u kuću dok je ta tapeta tamo.

Nije da joj je trebao izgovor.

Uvijek je mrzila biti u ovoj kući.

Smatra je ružnom, nakaznom i običnom kao i ja.

Propast našeg braka

ne može biti bolje odslikan

nego sa dvije kuće, dva boravišta,

u kojima se ona i ja najbolje osjećamo.

Njena... neka ogromna palača puna insekata

koji su joj dali ulizički člankolisci.

A ovo... je moje.

Vas dvoje. -Znam.

I sirota ti uhvaćena u to.

Moj savjet bi bio da bježiš dok još možeš.

Nikad ti neću moći dati ono što želiš.

Nikad mi neće dati razvod.

Mogla bi ako se zaljubi u nekoga drugog.

Zašto misliš da bi mogla?

Ti jesi. Jesi li?

U pravu si.

Jesam.

Sa zastupnicima iz manjih stranaka koje drže balans moći,

ni Laburisti ni Torijevci ne mogu doći do magične brojke od 318.

Nisam sigurna da je to bila ona.

Ono? -Ima ona ime, znaš.

Da, rečeno mi je,

ali ga nikako ne mogu zapamtiti, pa je zovem Ono.

Lusi Lindsej-Hog. -To.

A kola u koja je ušla su izvana izgledala slična Tonijevim.

Pretpostavljam da su sada u Saseksu.

Ružna mala kuća.

Strašna mala šupa.

Misli da ću podnijeti poniženje mirno, zar ne?

Ima razloga za brigu.

Mogu li govoriti iskreno, madam? Kao prijatelj?

Mogu se sjetiti nekoliko parova kod kojih se moglo primjetiti

da nisu našli ispunjenje kakvo su željeli unutar braka,

da su odabrali da žive odvojeno i izgledali su sretnije.

Toni i ja nikad nećemo pustiti jedno drugo.

I to nije zato jer je zatvor nespojiv sa mojom vjerom, već zato...

ovo je ono kako nam se dopada.

Rat je naša ljubav.

Brutalna borba na smrt je naš svadbeni ples,

i govorim za oboje kad kažem

da ne bismo željeli drugačije.

Ispunjenje je dosadno,

a Toni i ja smo sve osim dosadni.

Sada možemo skoro sigurno vidjeti

da nijedna stranka neće dobiti većinu.

Sat sada otkucava

za Teda Hita da oformi kolaciju sa Džeremi Torpom iz Liberalne stranke.

Ako ne uspije, mogli bi vidjeti povratak na vlast Harolda Vilsona.

Ako možemo manjinsku vladu nazvati "vlast".

Kakva zbrka. Mislim, iskreno, možeš li se

sjetiti kad je zemlja bila u gorem stanju?

Ili kad je neko imao manje povjerenja u svoje lidere?

Govoreći o lošem stanju... -Probudiš se ujutru trzajući se.

Kako stvari mogu biti gore? Šta još može poći po zlu?

A onda siđeš na doručak, vidiš novine,

i onda shvatiš, uradili su to opet.

Uskoro je rođendan Margaret. -Sada je Ujedinjeno Kraljevstvo

ekvivalent umirućeg pacijenta koji leži na operacionoj tabli

a hirurzi, ne, mesari, ne, oprosti, ubice

odgovorne za smrt traže reizbor.

Umjesto da ih bace u zatvor, ljudi, kao leminzi,

čekaju u redu da produže njihove krvave ugovore.

Zvala me je prošle noći. -Kaže da je imala nešto važno da mi kaže.

Ko? -Margaret. -Nestalo joj je tonika? -Ne.

Oborio ju je neko od sluga? -Filipe!

Ne bi ga stavila pored nje. -Brinem se da je Toni.

Spreman?

G. Hit je došao da mi kaže kako ne može formirati koaliciju

sa Ulster unionistima ili Liberalima,

što mu ne ostavlja alternativu osim da odstupi,

i u tom trenutku, ne bojim se priznati,

puštam neustavni poklič.

Huzza! -Privatno, nadam se.

Ne protivim se toliko politici koliko njegovom društvu.

I sada g. Vilson,

koji, moram reći, izgleda dosta umorno i ne baš dobro,

se vraća nazad kao premijer manjinske vlade,

i najbolje čemu se možemo nadati je

da može preživjeti do idućih izbora na jesen.

Stvarno? Da, to je...

Pozvala sam vas sve ovdje, moju porodicu,

povodom mog rođendana.

Puno ih slavila. -Sretan rođendan Margot.

Ako ste primjetili kako moj dragi muž nije

na mojoj strani tokom ovog radosnog događaja,

to je zato jer me sada izdaje,

i ne samo privatno već takođe i u javnosti.

I ne mislim da bi mi trebali to shvatiti olako.

Mi? -Da, "mi", mama.

Ako me Toni uvrijedi, indirektno vrijeđa i čitavu porodicu.

Nisam siguran da pratim tu logiku. -Šta bi htjela da uradimo?

Poslati jasnu poruku svijetu na čijoj ste strani.

I da uvedete sankcije. -Šta?

Kakve sankcije? -Nema više poziva na kraljevske događaje.

Nema više kraljevskih fotografija. Nema više pristupa imovini Krune.

Udariti gdje ga boli. Kazniti ga. Pustiti krv.

Gdje je sada? -Napustio je zemlju jutros,

da pravi jedan od svojih filmova.

Gana, je li? Ili si rekla Gvineja?

Gabon. Sa Ono.

Sa čim? -Objasniću kasnije. -Više mi se dopao zadnji film.

Onaj o patuljcima? -Da, kratak je.

Imao je saosjećanje. Imao je osjećajnost.

Zapravo mislim da je to stvar koja mi se

najviše dopada kod Tonija. I njegov um.

Da i činjenica da je bio dovoljno velikodušan da flertuje sa taštom.

Povratit ću.

Stalo mu je. -Dobro mama. -Ima srce.

Nije da su to njegova žena i djeca primjetili.

Njegov dobrotvorni rad za invalide,

i način kako je bio u Abervanu je bio izvanredan...

Dosta! Dosta!

Zašto radiš ovo mama?

Zašto radiš sve ovo?

Zašto uvijek, uvijek držiš njegovu stranu?

Ovo je moja rođendanska zabava.

A kada ti kažem da je moj muž izvan zemlje

izdajući me sa drugom ženom,

umjesto da me podržavaš

i... i osudiš ga,

samo sjediš ovdje hvaleći ga do neba.

Moja porodica. Vlastita meso i krv. Moj rođendan.

Možda jer nam je tako dosta tebe i imamo simpatije za njega.

Filipe! -Pa, mislim...

Griješim li? Ruke gore svi koji misle da griješim.

Ana.

I...

Trebali bi ovo pojesti prije nego se ohladi, hoćemo li? Bit će ona dobro.

Mrzim ih.

Mrzim ih. -Zašto ne dođeš ovdje, madam?

Dođi u Glen.

Pozvali smo par gostiju za vikend.

Dođi ovamo. Mogla bi čak i uživati.

Nemam vremena. -Napravi. Imaš vremena za nju!

Kakvo si ti derište! -Ti si govno!

Ne! Toni! -Odjebi!

Hvala ti.

Hvala vam. Svi nazad unutra.

Šta misliš za Huga?

Razmišljamo da vežemo vrpcu za tebe oko njega.

Ne. Kako bi ikada bio oduševljen sa mnom?

Tako je pretjerano oduševljen sam sa sobom.

Ili Klajv? -Klajv?

Oženjen je. -Kao i ti madam.

Da, znam to.

Žena mu je poznata po tome što mu pušta da se igra okolo.

Priča se... da je pravi virtouz.

Šta je sa njim? Onaj koji je obučen.

To je Rodi.

Moraš znati njegovog brata, Daja.

Ili njegovog oca, Harija Luelena, olimpijskog skakača.

Rodi! Rodi.

Rufuse.

Zdravo.

Vaša kraljevska visosti, kako ste?

Vi... znojite se. -Istina, jesam madam.

Zašto ne skočite u bazen? -Nisam ponio kupaće.

To je bilo glupo. -Ne, nije. -Da, jeste. Rekla sam da jeste.

Ne može biti glupo. Nemam nijedne kupaće.

To nije glupo, to je apsurdno.

Gdje je najbliži grad?

Ovo stvarno nije bilo neophodno.

Upravo suprotno. To je esencijalno.

Mislim, svi ostali takođe idu.

Ne idu sa nama. Ne bih im dozvolila.

Ne, idu na ručak, dok smo mi u šopingu.

Osim posjedovanja strašno neadekvatne garderobe,

šta je ono što radiš? -Istraživački pomoćnik.

Što uključuje geneaološka istraživanja,

i informacije o heraldici.

Takođe imam mobilnu disko kompaniju, Vajbrejšens.

I čistim podove u galeriji na Fulham roudu po noći.

Ali ovo sve je da finansiram moju pravu strast.

Hoćemo li doći na kraj tog odgovora? Žalim što sam pitala.

Kako lijepe ruke imaš. -Imam li?

Kako lijepo da nisi primjetio.