See

Festival je udaljen par dana hoda. -Kofune. Vidjet ćemo svijet.

Evo! Doveli smo vještice na lomaču.

Lovac na vještice nas nije pronašao, no njegova poruka je putovala.

Gdje je Kofun? -Upomoć! Haniwa!

Kofun je napisao poruku. -Kako znaš te riječi?

To je znanje iz kutije. Otvorili smo je. Naučili smo čitati i pisati.

Pročitali smo sve knjige koje je ostavio. -Tvoj sin!

Poruka. Plutat će niz rijeku kroz desetke dolina.

Novosti iz Sunčevog groba, Veličanstvo. -Nije gotovo.

Fixed by: BOTANICMAN

Napokon su došli po vještice!

Prije nego smo došli ovdje imali smo priliku predati vještice,

no one su vas sve začarale. Sad je vaš trenutak da se pokajete.

Riješimo ih se sami!

Njih treba kriviti zbog ove opasnosti danas,

i trebaju odgovarati za to! -Svi znaju... - Do rijeke...

da ste sve vrijeme vi bili pravi neprijatelji!

Zadržite ih! Ne puštajte ih!

Ne dopustite da odu! S njima ćemo se nagoditi za naše živote.

Imam ga! -Natrag! Vještac me drži za vrat!

Moramo odmah otići. -Odvedi ih do rijeke.

Pustite da vrag prođe! -Arca! -Uskoro ćemo ih se riješiti! -Matal!

Idi.

Idi s njima. Živi. -Volim te.

Matal.

Što to radi?

Bow? -Idem s vama. -Za mnom! Slijedite me!

Kofune.

Nemaš koristi od mene.

Pusti me. -Zaslužuje umrijeti. -Ne.

Ne.

Da sam doista vrag, učinio bih to sa zadovoljstvom.

No mi nismo takvo pleme.

Ja sam Tamacti Jun.

Zapovjednik lovaca na vještice kraljice Kane i Svetih čuvara Pajana.

Napokon, zapovjedniče, došli ste nas spasiti.

Na koljena. -Što?

Svi.

U zamjenu za vaše živote predajte mi Jerlamarelovu djecu.

Mi Alkeni smo dobri ljudi.

Tihi ljudi.

Molim vas...

Zapovjedniče, molim vas.

Vještice su otišle.

Dok se drukčije ne dokaže...

svi ste vještice.

Sveti čuvaru!

Ovdje Gether Bax!

Vještice su pobjegle!

Slijedite me!

Čekaj. Nema dalje. -Ne, sine moj. Ovdje se spuštamo.

Gledaj.

Tata.

Ti si ovo učinio? Sam?

Sve što Jerlamarel može, mogu i ja, samo veće.

O čemu se radi? Što je ispod nas? -Sloboda, mama.

Tata je napravio brod.

Sine.

Kad si ovo napravio? -Kad sam mogao.

Iznenadio bi se koliko možeš postići prije nego ti se ujutro otvore oči.

Zašto? -Kao i ti, nadao sam se da ovaj dan neće doći.

No pripremao si se za njega?

Da. I zbog toga ćemo doživjeti sutra.

Oni koji su pobjegli...

Jedan od njih je graditelj? -Da, i to vrlo vješt.

Prijeđite.

Tata. -Znam. Čujem ih.

Daj mi moj mač.

Naprijed su. S obje strane.

Putovat ćemo u tišini.

Tražio sam vas...

cijeli život.

Bio sam tamo kad ste rođeni.

Čuo sam vaš prvi plač.

Od tada sam posvetio život kako bih vas opet pronašao.

Oduzeo sam silno mnogo života kako bih došao do vas.

A sada...

Što je sljedeće?

U blizini je selo puno vaših rođaka,

svi su na koljenima i mole za moj oprost.

Možda im ga vi možete kupiti.

Govorite.

Dajte da čujem zvuk vašeg glasa

po prvi put otkad je bio plač novorođenčeta.

Obznanite se.

I dopustite mi da vas otpratim do vaše kraljice.

Učinite to...

i selo će živjeti.

Ne?

Upomoć!

Ne!

Baba! -Maghra.

Čekaj, mama.

Ne!

Mama!

Idite!

Arca!

Što se nalazi niz rijeku?

Možemo li ih pratiti?

Pogođen sam.

Što je naprijed?

Možda te možemo spasiti.

Otvorene vode, duboke vode.

Bit će brzi. Nećete ih moći sustići.

Pomozite mi.

Eto. To bi ti trebalo uštedjeti nešto vremena.

Vratite se u selo. Sve ih ubijte.

Heralde.

Poruka za kraljicu Kane.

Vještice su pobjegle.

Tamacti Jun šalje novosti.

Je li locirao vještice? -Da, ali trenutno su u bijegu.

Opet su mu pobjegle?

Kako? -Ne kaže.

Znači moramo nagađati ili izmišljati. -Gospo An,

kad nam bog Plamen spali kožu, krivimo li boga ili sebe?

Nijedno, kraljice.

Krivim moju sluškinju što me nije zasjenila.

Bogovi nisu okrivljeni. Nitko ne krivi vas.

No možda te novosti znače da se Tamacti Jun treba vratiti kući.

Ne. No za takvo putovanje Tamacti Jun će trebati još vojnika.

Veličanstvo, molim vas... -Pošaljite ih još. Pošaljite ih sve.

To su očevi i majke, muževi i žene,

kćeri i sinovi. Njihove obitelji su patile u njihovoj odsutnosti.

Umorni su od ovog... jalovog pohoda.

To je iznad njihovog poimanja.

I Sveti strojevi stenju, Veličanstvo.

Ni bogovi ovo ne razumiju.

No vi razumijete što bogovi govore?

Da! Kažu "dosta!" Dosta!

Tu...

u našem drevnom ustavu.

"Monarh će vladati parlamentom,

i monarh će vladati do smrti." Ne osjećam se loše.

Veličanstvo, evo što kaže narod Pajana.

Dok ih jebete na molitvenim prostirkama.

Jasno i jednostavno, progonili ste vještice generaciju.

Nijednu niste pronašli. Žrtvovali ste našu vojsku,

ispraznili naše riznice. Još nema dokaza o zlim moćima.

Samo...

čovjek kojeg ste nekoć voljeli, a koji je pobjegao od vas.

Kažu da nacijom upravlja slomljeno srce.

Poruka od Jerlamarela.

Poruka za djecu kad budu spremni napustiti nas.

To je poruka za oči.

Još iznenađenja od Jerlamarela?

Dala sam mu riječ.

Ne bih im je dala ranije nego što budu spremni za nju.

To je zadnja poruka od njega.

Moje zadnje obećanje njemu.

Jesmo li sigurni?

Jesmo.

Hajde.

"Draga moja djeco...

Rijeka je početak.

Prvi korak vašeg dugog putovanja do mene.

Slijedite rijeku do lavande.

Velike lavandine ceste."

Lavandina cesta je stvarna.

"Zatim slijedite cestu do Kuće prosvjetljenja."

Tamo ću izgraditi novo kraljevstvo.

Blještavo svjetlo u svijetu tame.

I jednog dana ćete doći k meni i znati ono što ja znam.

Prenosit ćete to znanje dalje u najmračnije kutke Zemlje."

"Oni koji imaju oči da vide moraju me slijediti."

Što? Slijedit ćemo rijeku? Koliko dugo?

Ostavit će nam znakove.

Uspjet ćemo. -Hoćemo li? -Kakav drugi izbor imamo? -Imamo izbor.

Slušajte me.

Pogledajte me.

Što je duže putovanje,

i izazovi veći,

to se više mijenjaju oni koji ga podnose.

Ovakvo putovanje...

Oni od nas koji ga prežive,

bojim se da će se pojaviti na drugom kraju neprepoznatljivi jedan drugom.

Kakve odgovore će Kuća prosvjetljenja pružiti

bilo kome od nas ako se više ne možemo prepoznati?

Povinovat ću se što god izglasamo, no poslušajte ovo.

Imamo izbor živjeti kao prije.

Možemo se dovoljno udaljiti od lovaca na vještice,

koji nas sad sigurno progone.

Možemo se skloniti daleko da nas ne može pratiti

i živjeti naše živote jednostavno, tiho

i zajedno.

Mama, ne znam hoću li ikad znati tko sam doista

dok ne saznam odakle dolazim.

A to ne mogu znati dok ne upoznam Jerlamarela.

A ti?

Mislim da mi nije suđeno biti netko tko se krije od svijeta.

Mislim da ne želim biti netko tko ignorira istinu

jer se boji što bi mogla značiti.

Shvaćam.

Hoćemo li glasati?

Tko je za to da napustimo rijeku i pronađemo sklonište?

Tko je za to da nastavimo slijediti Jerlamarela?

Ostao je još jedan glas.

Ne. -Mi smo jedno pleme, Haniwa. -Mi smo jedno pleme.

Mi. Oni koji su u tome od početka.