See

Fixed by: BOTANICMAN

Haniwa, Kofune, veoma sam sretan što vas vidim.

Jesi li ti... -Ja sam Jerlamarel. Vaš otac.

Kad sam čuo da su kraljica i lovci pronašli Alkenny,

bojao sam se najgoreg.

Da vas pogledam.

Zacijelo ste iscrpljeni od putovanja.

Dođite. Smjestit ću vas.

Kuća Prosvjetljenja. Nikad nisam vidio nešto slično.

Zgradu sam pronašao uglavnom netaknutu.

Nekoć je bila zatvor pa je izgrađena da traje.

Trebale su mi godine kako bih pronašao dijelove za generator,

no zato imamo struju za svjetlo, vruću vodu i grijanje.

Svi su uzbuđeni da vas upoznaju.

Svi?

Ja sam.

Upoznajte vašu braću i sestre.

Haniwa, Kofune, uspjeli ste.

Ja sam Oloman, vaš brat.

Ovo je Sheva.

Nonni, Sammy. -Dobrodošli. -Ovo je Sheena.

Dobrodošli.

A ovo dvoje malih čudovišta su Hayah i Hoveh.

Zacijelo ste gladni. Pođimo nešto pojesti.

Za hranu koju jedemo i obitelj s kojom jedemo,

uključujući i naše najnovijeg brata i sestru,

zahvaljujemo se.

Možete početi.

Sad se morate odmoriti.

Haniwa, ovo je tvoja soba.

Kofun će biti u susjednoj.

Ovo su tvoje stvari. Tvoj krevet.

To je slika Claudea Moneta.

Pa, nije prava. Reprodukcija je.

Predivna je, zar ne?

Da.

A za kraj smo sačuvali najbolje.

Ovo su vaši tuševi.

A u ovoj boci, vaš sapun.

Voda se zagrije.

Da. Čitali smo o tome u knjigama.

Mislim da će ti ovo biti puno bolje od čitanja.

Dođi, Kofune. Pokazat ću ti tvoju sobu.

Očekuju da spavamo u ovome?

Valjda. -Ako smo svi jedna velika obitelj, zašto ne spavamo zajedno?

I ja sam pomislila isto.

Uđi.

Tako je toplo, bez ikakve vatre.

Nedostaje mi tata.

I meni.

Misliš li da ćemo ikada više biti s njim?

Ne znam.

Ostavili smo ga samog...

nakon svega što se dogodilo mami.

Ne znam zašto smo došli ovdje.

Nitko ne smije razgovarati s njom.

Nitko se ne smije približiti. Pazi je kao da ti život ovisi o tome.

Ovisi li? -Da.

Bila si u pravu. Upozorila si me da ću prije ili kasnije

zažaliti što podupirem nastavak vladavine tvoje sestre.

No sumnjam da si i ti mogla predvidjeti koliko ćeš biti u pravu.

Svaki vojnik je izgubio roditelje, dijete, braću i sestre, supružnika.

Svaki od njih može postati vođa pobune protiv nje... ili nas.

Ako saznaju što je učinila,

bojim se da se to neće moći spriječiti. -Ako?

Kako se to može spriječiti?

Jedini ovdje koji znamo priču smo ti, ja, tvoja vještica

i kraljičina pomagačica, koja je sad pod stražom. -I sama kraljica.

Prije ili kasnije će tvoji ljudi htjeti čuti kraljicu.

Kako ćemo tada spriječiti da ta priča izađe na vidjelo?

Ne smije joj se dopustiti da iz one zgrade opet izađe kao kraljica.

Što to točno znači? -Znači da su nam dostupna dva ishoda.

Ili će izaći i svojevoljno odstupiti s prijestolja,

dati blagoslov sestri kao nasljednici i složiti se da vlada nad njom,

ili uopće neće izaći.

Nikad se neće odreći prijestolja, što god joj rekao.

Ne može je uvjetiti ono što ja mogu reći.

Zato ćeš ti morati pokušati.

Ti si s princezom Maghrom, zar ne?

Lovac me je povjerio tebi na čuvanje.

Valjda to znači da si prisegnuo vjernost njemu ili njoj.

Pretpostavljam njoj, zbog jasnog prijezira kojeg on ima prema tebi.

Trebala bi ušutjeti.

Jučer sam bila vlasništvo najbrutalnijeg čovjeka.

Pomirila sam se s tim jer je bilo bolje od alternative...

do onog trenutka kad to više nije bilo.

Što si joj to točno dužan?

Možda svoju odanost. Ali poslušnost,

budućnost, svoj život?

Kako je to moguće?

Kraljica mi je jasno rekla što ću dobiti ako riješim ovaj problem.

Sad ću ja tebi jasno reći

što ćeš dobiti ako ti pomogneš meni.

Dobro je pomagati princezi,

no puno je bolje pomagati kraljici.

Što je ovo?

Pročitaj.

Bilo je vrijeme, prije ovoga svega,

kad se moglo računati da ćeš biti razumna.

Sjećam se te verzije moje sestre.

Došla sam u nadi da ona još postoji u tebi.

I da će prihvatiti realnost svoje situacije

te učiniti razumnu stvar.

"Odstupi s prijestolja."

Ovjeri pečatom. Potvrdi.

Pročitaj to ljudima, danas, odmah.

I prihvati da ćeš živjeti pod mojom vladavinom.

Kakva to maštarija mora biti.

Ušla si ovdje misleći da bih zbilja to učinila za tebe.

Za mene?

Učini to ili nemoj.

Nudim ti ovo iz milosti i zbog uspomene na našeg oca.

Hoćeš li pristati ili ne je tvoj izbor.

Ali to nije moj izbor, Maghra.

Znaš to.

O tome nema nagodbe.

Ispregovarati pod prisilom spašavanje mog života

ili pristati na tvoju staru žudnju.

Samo bogovi odlučuju tko će biti kralj ili kraljica.

A tada smrt mora biti svjedok,

ili nema nasljeđivanja, dostojanstva i legitimnosti.

Samo beznačajna laž dogovorena od beznačajnih ljudi.

Ako želiš moju božanstvenost,

jedan od vas mora skupiti hrabrosti uzeti nož i oduzeti mi je.

Božji zakon, božji glas, božje riječi.

Nevjerojatno je kako se usklade

kad ti nešto želiš, u bilo kojem trenutku.

Onda je prikladno da tvoj kraj bude na ovakvom mjestu

gdje objavljuješ da je božja volja na tvojoj strani,

dok te je loša sreća malo po malo ogoljela od svega

na što si nekoć polagala pravo.

Ponuda odstupanja s prijestolja stoji.

Učini to ili nemoj.

Ovisi o tebi.

Jeste li se naspavali? -Ne baš. -Mogu zamisliti.

Ostavili ste sve što ste ikad znali. Prirodno je osjećati se izgubljen.

No obećavam da je suprotno istina.

Sad ste sa svojom obitelji.

Dođite. Provest ću vas.

Ovdje učimo svakog dana. -Olovku?

Imamo toliko toga naučiti. Zar ne?

Evo nas, knjižnica.

Trebalo mi je skoro deset godina da sve knjige donesem ovdje.

Znanost, matematika, medicina,

povijest, geografija, inženjerstvo, književnost.

Naši preci su bili vrlo pedantni što se tiče dokumentiranja

svog znanja i postignuća za potomstvo.

Kao da su znali da će nam jednog dana zatrebati.

Toliko toga bih želio podijeliti s vama, ovaj blagoslov kojeg imamo.

Taj blagoslov se često čini kao prokletstvo, zar ne?

Jer svakog dana vidimo izgubljeni potencijal

ovog svijeta i u nama samima.

I osjećaš se usamljeno. -Zbilja? -Kofune, znaš na što mislim.

Moramo sakrivati od svih ono što možemo.

Točno.

Većinu života sam proveo putujući, tražeći druge poput mene.

Prešao sam Trivant sve do Zapadne pustoši.

I zapadno od Pajana sve do Atlantika.

Nisam pronašao osobu koja vidi. -Vidio si ocean?

Plivao sam u njemu. -Zašto si se vratio?

Kako bih izgradio ovo mjesto. Katedralu znanja

i utočište gdje se možemo sigurno okupiti i učiti.

Obrazujući sebe i eventualno druge znanošću naših predaka.

Ali rekao si da nisi pronašao osobu koja vidi.

Nisam. Zato sam stvorio vas. -Svi smo tvoja djeca?

Da. Ti, Kofun,

Oloman, Sheva.

Svi osim ono dvoje malenih. Oni su Olomanovi.

A njihove majke? -Voljeli su silno svoje majke, kao i vi vašu.

Za nju ovdje uvijek ima mjesta. -Naša majka je mrtva.

Što? -Ubili su je lovci na vještice.

Silno mi je žao što to čujem.

Bila mi je vrlo draga. -Ne bih baš rekao. Ostavio si je samu.

Kofune. -Nosila je tvoju djecu. Ostavio si nas same cijeli život.

Nisi li nas poželio upoznati? Tko smo, kakvi smo?

Imaš pravo biti uzrujan. Lagao bih kad bih rekao da nisam zažalio

zbog načina na koji sam rješavao neke stvari. Bio sam mlad, nerazborit.

Biti izabran me ne čini savršenim.

Ne, daleko od toga. No bio sam izabran, Kofune. Moraš to shvatiti.

Dijete s vidom od slijepih roditelja.

Rođen da budem most između svijeta mraka i onog boljeg koji dolazi.

Dana nam je božanska misija. Bit ćemo zapamćeni.

Naša imena će se izgovarati do kraja ljudske povijesti.

Dođite. Pokazat ću vam generator.

Što radiš? -Nije ga ni briga što je mama mrtva.

Naravno da jest. Očito je bio uzrujan zbog toga, no nije mu bila žena.

Nije, samo je nosila njegovu djecu. -Nosila je nas. Nisi fer.

Vjerovao je da smo izabrani da donesemo svjetlo u svijet?

Izabrani. Rođeni.

Zovi to kako hoćeš. Znam samo da smo do sada živjeli u strahu.

Progonjeni od ljudi koji bi se u stvari trebali bojati nas.

Želiš da te se boje?

Radije to nego da budem spaljena kao vještica.

Spremni?

To je sve ugljen? -Da, imamo svoj rudnik iza ograde.

Pajanska zemlja je bogata ugljenom.

Tako pogonite svjetla? -Da, pokazat ću vam.

Olomane. -'Jutro.

Izgaranje ugljena u kotlu stvara paru pod pritiskom.

Ona puše u turbine koje okreću generator i stvara se struja.