The first 200 lines.
Neću umrijeti za ovaj grad. Ovaj grad će umrijeti za mene.
Nyrie! -Što ste mi donijeli?
Razgovarat ću s tobom. Napravili ste pogrešku...
Pitam se tko bi mogao iznijeti takvu tvrdnju.
Opayoli. Oni su uzeli naše stvari. -Nema nikoga. Izgleda napušteno.
Stani! Osjeti! Njegove grudi.
On vidi. Boots je Jerlamarelov sin. Naš brat.
Gdje je mama? Što se dogodilo? -Odveli su je? -Pustila mi je ruku.
Tamacti Jun!
Princeza Maghra iz kuće Kane.
Maghra!
Fixed by: BOTANICMAN
Ovdje sam.
Tata. -Sine. -Još ih dolazi. Okružit će nas.
Tata. -Što se dogodilo?
Nisam vidjela, no on kaže da jest i... -Vidio je što? -Što?
O čemu priča? Jesi li pronašao mamu?
Vidio sam kako izlazi iz šume. Vidio sam je s njima i...
Vidio sam kako umire.
Što? -Odveli su je pred njihovog vođu. Preklinjala ga je.
Činilo se da je sluša, no onda je potegao mač i posjekao je.
Ubio je. -Ne. Nije mrtva.
Laže. -Ne. -Zašto bih mu vjerovao?
Ni ja nisam.
Otišla sam je potražiti.
Pronašla sam ovo.
Pronašla sam njenu vrećicu u krvi. -Što? -Vidio sam svojim očima.
Žao mi je, ali moramo bježati. -Ne, neću bježati.
Ne idem nikamo dok ne pronađemo lovca i ubijemo ga.
Ne. -Tata. -Bježimo. -Što? -Prilike će biti, kad mi to izaberemo,
no sad vas moram odvesti na sigurno. -Ne. Otići ću bez... -Slušaj me.
Moram vas zaštititi. -Moramo krenuti. Dolaze.
Znam mjesto gdje možemo biti sigurni. Za mnom.
Bila si mrtva, a sad nisi. Kako je to moguće? -Gdje mi je obitelj?
Ta djeca koja vide su tvoja...
Zar ne? -Neću ništa odgovoriti dok mi ne daš jamstvo
da nećeš nauditi mojoj obitelji.
Imam zapovijed da ih uhvatim pod svaku cijenu.
Onda ti ja dajem drukčije zapovijedi, zar ne? -Ti nisi kraljica.
A tko je kriv za to?
Reci svojim ljudima da ih dovedu žive i neozlijeđene,
a ja ću ti reći ono što želiš znati.
A zatim ću ti reći još više.
Generale. -Prenesi vijest, bjegunci moraju biti uhvaćeni živi.
Ako im se naudi na bilo koji način svaki naš deseti čovjek će platiti,
nasumično izabran. Jesi li razumio?
Da, generale.
Zapovijed je izdana, kao što si tražila.
Hoćeš li sad odgovoriti na moje pitanje?
Bilo je vrijeme...
kad bih ti dao svoju riječ,
a ti ne bi oklijevala vjerovati mi.
Bilo je to davno.
Jest.
No ono smo što jesmo.
Vrijeme to ne može promijeniti.
Ako si mi onda vjerovala, vjeruj mi i sad.
Molim te...
reci mi što se dogodilo.
Ovuda.
Gdje smo? -Špilja, dobro skrivena. Igrao sam se u njoj kao dijete.
Duboka je i mračna. Nitko nas neće pronaći.
Zrak je ovdje miran.
Nema dalje. -U redu je. Stigli smo.
Boots! -Što to radiš?
Otvori vrata. -Ne mogu.
Boots.
Slušaj me. Otvori vrata.
Ne ostavljaj nas ovdje, molim te.
Stani, molim te.
Zašto radiš ovo? Primili smo te. Rekla sam im da te prime.
Bolje je ovako. Previše vas je da vam svima vjerujem.
Bolje da je samo jedan.
Zbogom. -Dječače. -Otvori vrata. -Hej! Otvori vrata.
Otvori vrata!
Boots! -Otvori vrata!
Boots!
Ovo se ne može događati. -Znala sam da će se ovo dogoditi.
Nisi htjela slušati. Nitko nije želio slušati.
Rekli smo ti da to ne činiš.
Što si rekao? -Čula me je. -Kofune! -Rekli smo da ne ideš u unutrašnjost.
Rekli smo da mu ne vjeruješ. No otkad ti je to važno?
Uvijek si bila jebeno sigurna da si u pravu!
E pa, gle gdje nas je to dovelo, Haniwa!
Jebem ti.
Što je to? -Spušta se.
Kofune. -Kad dođemo na dno bit ćemo u mraku.
Imam kremen. Samo trebam nešto za pripaliti.
Pismo.
Ako se kavez može spustiti onda se može i podignuti.
Vidiš li neko oruđe za to?
Ne.
Netko je ovdje.
Ne vidim nikoga.
Ne možemo ostati ovdje.
Ako ne možemo izaći gdje smo ušli, onda moramo pronaći drugi izlaz.
Uskoro ćemo biti u mraku.
Onda slijedite mene.
Što to radiš?
Što te briga? -Prestala si raditi.
Primijetit će, a to ne želiš.
Čahura se miče. Zašto to radi?
To je čak i gore. Moraš nekoga brzo pozvati da je odnese.
Zašto?
Crv je spreman izaći,
a to ne može a da ne uništi svu svilu iz čahure.
Nadzornica neće to baš lijepo prihvatiti.
Kako se zoveš?
Što te briga? -Činiš se zabrinuta za nekoga s kim nisi razgovarala.
Želim znati tvoje ime. -Zovem se Cora.
I brinem zbog sebe, ne zbog tebe.
Ako Nadzornica, i još gore, Rezač pobjesni na jednu od nas,
ostale će također patiti.
Bit ću vrlo iskrena s tobom, Cora.
Ovo nije način za življenje. -Znači ti si jedna od onih.
"Onih"?
Nisi prva imućna žena koja kleči pred stalkom,
snuždena promjenom okolnosti.
Ja sam ovdje sita, zaštićena i ne maltretiraju me.
Uvjeravam te da ima puno gorih načina življenja.
Možda imaš pravo željeti više od toga.
Ne postoji dio mene koji u mojoj budućnosti želi više od toga.
Možda, poput našeg prijatelja,
možeš razviti nove dijelove koji će zadovoljiti potrebe koje više želiš.
Ti! Zašto ljenčariš? Zašto ne radiš?
Drago mi je što ste ovdje.
Nisam bila sigurna što s ovim, a željela sam...
Ovo je hitno.
Ovo je moglo biti upropašteno.
Vrati se na posao.
Rekla sam da se vratiš na posao!
Pazi na svoj stalak.
Hoćeš li ustati za mene?
Činiš me vrlo ljutom.
Rekla sam, hoćeš li ustati za mene?
Ne.
Nova si. Naučit ćeš.
Javite mi kad se pomakne. Pokušat ćemo ponovo.
Toliko toga će se promijeniti...
u trenutku.
Svijet odbacuje svoju kožu, otkrivajući nešto novo.
A ja ipak osjećam samo tugu.
Sve riječi koje bih mogla izustiti...
čine se male...
i nedostojne veličanstvenog života.
Zato ću reći samo...
Zadaća nasljeđivanja tebe...
osuđena je na neuspjeh.
Ti si nezamjenjiv.
No dat ću sve od sebe...
kako bih sačuvala ono što si mi ostavio i da te učinim ponosnim.
Dođi.
Maghra?
U redu je, ne boj se. Tu sam.
Tu sam.
Stvari će se promijeniti.
No nikad se neće promijeniti ovo:
Brinut ću se za tebe.
Maghra.
Zapanjujuće je kako najmanji trenutak može promijeniti svijet.
Koliko života se može okrenuti naglavačke.
Kraljevstva. Povijest. Sve.
Sve je pokrenuo čovjek na umoru šapćući kćeri četiri riječi.
"Ti moraš vladati... uskoro."
Ono što je rekao, ako jest, manje je destruktivno od onoga što si učinila.
Tvoj izbor, Maghra, ne njegov. -"Ako" je rekao?
Bilo je vrijeme kad si mi vjerovao na riječ.
Ne želim se igrati s tobom. -Kakva igra?
Kad sam pokušala dobiti podršku
za svrgavanje sestre s prijestolja, to nije bila igra.
Kad su većina generala i pola dvora dali podršku
za promjene, ni njima to nije bila igra.
A kad si ti držao sudbinu kraljevstva u rukama,
jedan glas podrške potrebnog za ispunjenje želje umirućeg kralja,
kad si mogao promijeniti svijet samo s jednim "da",
ti si rekao "ne." To ti je tada bila igra? -Bila si dijete.
Bila sam dovoljno stara da shvatim ono što mom ocu bilo očito,
da je moja sestra neprikladna za ulogu,
da će breme vlasti pogoršati sve njene slabosti.
Voljela sam svoju sestru, ali sam znala što će postati.
Pokušala sam je spasiti od toga.
Jesam li bila u krivu? -Jesi li bila u krivu?
Bila si pametna.
Bila si dobra i odana.
I nisi bila dovoljno snažna.
Govori što hoćeš o svojoj sestri, no to joj se nije moglo prišiti.
Onda si me podcijenio, a sad to opet činiš.
Nisam želio ništa od ovoga. Rekla mi je da si mrtva.
Svima nam je rekla da te je ubio Jerlamarel. Zašto?
Onog trena kad nisam uspjela, znala sam da ne mogu ostati.
Zato sam pobjegla. Lagala je. I evo nas sad.
Nisi joj samo pokušala uzeti krunu. Nisi samo pobjegla kad nisi uspjela.
Uzela si joj omiljenog pratioca.
Nije mi pružilo zadovoljstvo povrijediti je na taj način.
Ali Jerlamarel je imao priliku preko nje doći do velike moći,
a umjesto toga je izabrao biti bjegunac sa mnom.
To bi ti trebalo reći koliko smo malo kontrole imali nad tom vezom.
Bilo je iznad naših mogućnosti da zaniječemo.
A gdje je sad? Gdje je Jerlamarel? -Ne znam.
Nisam mu čula glas otkad su djeca rođena.
No comments yet. Be the first to leave one.