Codename: Annika (Koodinimi: Annika)

Pogledaj.

Christie aukcija, 1989. Džekpot!

Ovu sliku Aivazovskog sam kupio za 7.000 funti?

- Koliko je to u eurima? - Tata.

Prodao sam je za 20.000!

Ova! Prevezli smo je preko granice.

- Tata! - Molim?

- Šta je sa vratima i prozorima? - Šta s njima?

Moram biti na oprezu, u slučaju da pokušaju ponovo provaliti.

- Ko? - Poreznik!

Sudski izvršitelji i ostali lešinari.

I onaj prokleti komšija! Policajka si, ti saznaj.

Ova! Vrijedi zlata!

Imao sam kupca za nju.

Samo sam ga morao prevariti kao miš mačku.

- Tata? - Emma?

- Gdje je ključ od ateljea? - Nema ključa!

Dođi pogledati ovo!

- Mamin katalog djela. - Svaka slika pojedinačno.

Čak i one koje je slikala u Stockholmu.

- Gdje su prave slike? - Sve sam ih prodao!

- Prodao si ih? - Da.

- Kome? - Svima!

Bila je majstor svog vremena! Prodao sam ovu za 150.000 bivših maraka!

I tvoja najdraža, Hellfire. Dobio sam 25.000 za nju! Eura!

Nisi ih prodao.

Tvoja mama je bila majstor! Svi znaju njeno ime!

- Sve aukcijske kuće u Evropi i Japanu. - Tata.

Niko ne zna za nju.

Umrla je prije nego što je postala neko.

Naravno da ih nisam prodao.

- Tata. - Kćeri.

Udajem se.

Za čudnog dječaka iz ulice?

Koga? Nisi upoznao mog vjerenika.

- Nisam te vidio tri godine. - Šest godina.

Pa, razmišljala sam,

želim mu pokloniti jednu od maminih slika

- kao vjenčani dar. - To je u redu.

- Čime se bavi? - On je grafički dizajner.

Gdje su one? Mogla bih ih pregledati.

- Annikine slike? - Da.

Sve sam ih spalio.

- Sve si ih spalio. - Tamo u vatri. Sa starim čarapama.

Dobro. Zašto si ih spalio?

- Dokaz! - Čega?

- Iluminata! - Dobro.

Gdje ćeš?

Šta to radiš?

- Samo sam htjela vidjeti njen atelje. - Ona nije tamo.

- Znam da nije. - Sve sam ih zakopao.

- Šta si zakopao? - Njene slike!

Naravno da jesi.

- Dolazi li neko? - Ne.

Idem malo na zrak! Odmah se vraćam.

Pokušaj otvoriti vrata, u redu? Dobro.

Codename: Annika

Hej. Šta ti radiš ovdje?

Vidim mrežu koju pleteš, Annika.

- Molim? - Odeš do Mickea, tamo ispleteš nit.

Odeš do Béatrice Joly, tamo ispleteš još jednu.

Odeš do Magnusa Torstenssona, ispleteš treću.

Ideš svim tim ljudima i mreža se zateže oko mene.

Šta...

I pitam se: "Zašto postoji pauk u mom životu?"

- O čemu pričaš? - Ti znaš toliko toga o meni.

Došao sam da saznam sve o tebi.

Dakle, riješimo ovaj "porodični hitni slučaj".

- Rasmuse, čekaj... Stani! - Šta?

Odgovori mi iskreno. Jednostavan odgovor. Ko je unutra?

S kim si se došla vidjeti? S kim?

S mojim ocem.

Rasmuse, čekaj! Samo sačekaj.

Možeš ga upoznati.

Obećaj da ga nećeš uplašiti.

Ima demenciju.

Obećavaš?

Hellfire... Je li to bilo '93. ili '94? Nema je.

Hej. Dovela sam nekoga.

- Pustila si nekoga u moju kuću? - To je neko...

- Gdje mi je pištolj? - Zanima ga tvoja kolekcija.

- Moja kolekcija? - Od Ståhlgrena.

- Ståhlgrena? - Da.

- Jesper Ståhlgren? - Ne. To je njegov sin.

- To je olakšanje. - Slušaš li?

- Da. Gdje mi je češalj? - Dobro.

- Ne smiješ mu reći da sam policajka. - Naravno da ne.

- I ne koristi moje ime. - Dobro.

- Ne zovi me Emma. - Neću.

- U redu. - Možeš li ponoviti?

Ja sam tvoja kćerka. Ja sam stručnjak za umjetnine.

Zovem se Annika.

- Zoveš se Annika? - Da.

- Je li to neki policijski fazon? - Jeste.

Iluminati?

Upravo tako.

Shvatam. Idemo.

Rasmuse, ovo je moj otac.

Dobro došao u moj skromni dom! Jouko Haka.

- Rasmus Ståhlgren. - Kopija!

- Svog oca. - Da.

Kakav čovjek! Konjak?

Dakle, šta misliš o mojoj skromnoj kolekciji?

Impresivno, zaista.

Vidim zašto se vaša kćerka zainteresovala za umjetnost.

Nisam imao nikakve veze s tim. Za to je zaslužna njena majka.

Annika.

Da?

Da?

- Je li ovo Magnus Enckell? - Da.

- Finski simbolizam u najčišćem obliku. - Fantastično.

- Kombinovao je crtanje s akvarelom. - Nevjerovatno.

Moraš nam se pridružiti na večeri!

- Ne, tata, Rasmus mora ići. - Nisam u žurbi.

Dođi.

Napustio sam svijet umjetnosti zbog svih tih sumnjivih igrača

koji nemaju srca. Baš kao i Iluminati!

- Poznavao si Rasmusovog oca? - Da, Jespera Ståhlgrena!

Kako je on?

On je otišao...

On...

Ubijen je prije tri godine.

Ne...

Nadam se da su uhvatili gada.

Još nisu.

Nisam ga tako dobro poznavao.

Kupio sam neke vrhunske slike od Ståhlgrena '80-ih. Vrhunske.

Ti si sin svoga oca. Ne zaboravi to.

Hvala vam.

- Nadam se da ćeš usrećiti moju kćerku. - Molim?

Ma daj! Vidio sam to čim je ušao, on je pravi.

- Ne, tata, on je moj šef. - Skuhaj krompir.

Moram se presvući za večeru. Ti se idi presvuci.

- Kako to misliš? - Obuci maminu haljinu.

Slavimo.

Nemoj samo upaliti iskru ako možeš zapaliti svijet!

Stalno razmišljam o plavosivim očima moje voljene

Uvijek su mi na umu! Skoro, uvijek

Uvijek...

Svake nedjelje, tokom sedmice

Kad god zatvorim oči

Zatvorim...

Zaljubljenim i onima koji nikad ne umiru! Neka budu jednaki!

Dakle, Ståhlgrene mlađi.

Da čujemo. Omiljeni kipar?

Moram reći Rodin. Auguste Rodin.

A koja ti je draža? Vrata pakla ili...

- Ili? - Poljubac?

- Poljubac. - Ne biraj očigledno.

To je teško pitanje, Annika.

Možda te testiram.

Prvi poljubac koji osuđuje ljude na vječno lutanje paklom.

Annika, zar nisi dovoljno popila?

Nisam.

Annika. Moja lijepa, slatka Annika.

Srce zabave.

Svi te gledaju. Žene su ljubomorne na tebe.

- Muškarci te svlače očima. - Tata, jesi li umoran?

Hajde! Jedan poljubac!

Stidiš me se? Slabog, mlitavog čovjeka?

Šta si ono rekla? "Treba mi lav, a ne antilopa"?

- Nismo završili! - Jesmo!

Ti si moja žena, moraš pokazati poštovanje!

- Ne razgovaraj tako sa mnom! Ikad! - U redu, svi...

- Gdje provodiš noći? - Gdje je ključ?

- Koji ključ? - Zaključao si moj atelje!

Sranje!

- Annika... - Šuti!

Dobro.

- Hej, hej! - Evo tvog ključa, ženo!

- A ovo je za tebe! - Tata. Smiri se!

Dosta je bilo. U redu?

Ovo je završeno.

Mame više nema, dobro?

Mame više nema.

- Mame više nema? - Da.

- Mame više nema. - Mame više nema.

Dobro došao u Vaasu.

Izvini zbog toga.

Za šta je ključ?

Dođi.

Sve su tu.

Djela tvoje majke?

Ovo ne bi trebalo biti skriveno.

Nijednu nije ponijela sa sobom u Stockholm?

Ne, željela je novi početak.

Bila je istinski talentovana.