Stolen Daughters: Kidnapped By Boko Haram

Fixed by: BOTANICMAN

Sjeverna Nigerija

Naselje Chibok

14. April 2014. g.

To je dan koji nikad neću zaboraviti.

Oružani napadači provalili su u internat

i oteli 276 djevojaka dok su spavale u domovima (hostelima).

Toga dana nismo ništa znale.

Čule smo pucnje izvana i vidjele kako ulaze

ljudi odjeveni u vojničke uniforme.

Rekli su da su naša vojska i da će nas zaštititi.

Pozvali su nas da se skupimo.

Rekli su da u liniji izađemo kroz ulazna vrata.

Neke su rekle da ne idu. Rekli su da će ubiti one koje neće ići.

Rekli su: "Počnimo paliti hostele."

Začudile smo se što vojnici pale hostele.

Kako je to moguće? Tada su rekli da su oni iz Boko Harama.

Boko Haram: islamska teroristička skupina koja ratuje

s nigerijskom vladom od 2009. g.

Videosnimka Boko Harama

Barem 28.000 ljudi je poginulo

i 3 milijuna je protjerano iz svojih domova.

Prodat ćemo vam djevojke.

Na televiziji smo vidjeli naoružane članove Boko Harama

pokraj naših djevojaka.

Možemo se samo moliti za njih.

Neka ih Bog zaštiti gdje god da jesu.

57 djevojaka je pobjeglo,

no ostale su odvedene u logor Boko Harama, u šumu Sambisa.

Država je kriva što su provele ijedan dan u jazbini svojih otimača.

"VRATITE NAŠE DJEVOJKE"

Kada je Michelle Obama pokazala natpis,

svi su pričali o djevojkama iz Chiboka.

Nigerijska vlada rekla je da bi spašavanje ugrozilo živote

djevojaka iz Chiboka.

Tri godine poslije, nagodili su se s Boko Haramom.

103 djevojke su oslobođene.

Njihove priče napokon mogu biti ispričane...

UKRADENE KĆERI: OTMICE BOKO HARAMA

Abuja, glavni grad Nigerije

Od oslobođenja, djevojke su pod zaštitom

u državnoj sigurnoj kući.

Snimateljima filma odobren je pristup.

Aisha Al-Hassan, nigerijska ministrica za ženska pitanja

Ovo su učitelji. Gdje je ravnatelj?

Ovo je ravnatelj. Predvodi 20 učitelja.

Gdje su liječnice?

Ovo su dvije kvalificirane liječnice.

Gdje su nadzornice?

Njih četiri živi ovdje s djevojkama.

Kao i u školi, ovdje nadzornice paze na njih.

One su iz Chiboka, kao i ona iz bolnice.

Djevojkama je tako ugodnije i govore svojim jezikom.

Ugodan dan, uživajte s djevojkama.

Boko Haram znači "zapadno obrazovanje je zabranjeno".

Na dan otmice, djevojke su polagale posljednje ispite.

Šćir je povrće? -Da!

Želim da mi navedete kategoriju.

Margret? -Povrće. -Tako je, molim pljesak.

Margret, 20 godina

Onog dana kada sam oslobođena

pomislila sam: "Doista više neću patiti?"

Pomislila sam: "Ne smijem razmišljati o tom događaju."

Rekla sam si da je prošlost poput vode.

Jednom kada se prolije, zauvijek je prolivena.

Govorimo o vrstama riječi. Sto pod time mislimo?

Vrste riječi određene su prema određenim kriterijima.

Ovdje smo gledale mnogo snimki kako bismo zaboravile

ono što nam se dogodilo.

Želim biti u sigurnoj kući jer se bojim

da će se Boko Haram vratiti u moje selo.

Kažu nam da nije dobro ako ostanemo same

jer ćemo odmah imati loše misli.

Oslobođene su nakon velike proživljene traume.

Mnoge su se bojale izlaska iz kuće,

kamoli povratka u selo.

U sklopu programa držimo ih u ovom vrlo sigurnom skloništu.

Možete se i uvjeriti sami. Vrlo su sretne.

Pričom djevojaka oprezno upravlja vlada Nigerije.

Snimatelji će vas tjedan dana snimati u sigurnoj kući.

Snimaju dokumentarni film.

No rekli smo im da vas ne pitaju o događajima u šumi.

Boko Haram bi mislio da govorite njihove tajne.

Ne bi oslobodili ostale djevojke i došli bi po vas.

Budite zahvalne što ste kod kuće i što je sve u redu.

Ne govorite o događajima iz šume.

Neke od djevojaka u povjerenju su nam dale dnevnike

koje su vodile u šumi.

Ovo je priča o onomu što nam se dogodilo

kada nas je Boko Haram odveo u šumu Sambisa.

Ovi osobni iskazi dosad nisu ispripovijedani.

Putovale smo tri dana. Stigle smo u srijedu, oko 12 sati.

Jako je kišilo. Nije bilo skloništa, hrane ili pitke vode.

Kukuruzni škrob natopili smo vodom i jeli ga sa solju

i tamarindom sljedećeg dana.

Izgradili su nam dvije sobe od grana, trave i lišća.

Nismo stale u sobe. Neke su, stoga, spavale vani.

Bilo je mnogo zmija, Škorpiona i mrava.

Noću nismo smjele ništa zapaliti.

Rekli su da će Jed fotografirati sve što vidi

te da će nas bombardirati.

Grad Maiduguri, Sjeveroistočna Nigerija

Mjesto osnutka Boko Harama

i ključno bojište u borbi da stvore islamsku državu.

Nigerijska vojska patrolira ulicama Maidugurija,

no grad je i dalje opasan i nestabilan.

Chibokanke su samo malen postotak djevojaka

koje Boko Haram otima svake godine.

One koje pobjegnu obično traže sklonište u Maiduguriju.

Poznate su kao "Zaboravljene djevojke".

Zahra, 18 godina

Bila je noć. Pjevali smo i igrali se.

Tada smo čuli pucnjavu i aute kako dolaze u selo.

Prvi smo put čuli pucnje u životu i počeli smo bježati.

Došli su u našu kuću i rekli da ja idem s njima.

Silom su me izvukli. Moj me brat vukao za jednu ruku,

a Boko Haram za drugu. Tada su ustrijelili mog brata.

Majka se onesvijestila. Vidjevši krv, onesvijestila sam se i ja.

Probudila sam se u šumi.

Bila sam okružena ljudima.

U godinu dana nakon otmice Chibokanki

oteto je više od 2000 žena i djevojka.

Iz škola, obiteljskih domova,

javnog prijevoza, sela...

Nitko to nikada nije prijavio ili govorio o tomu.

Imamo stotine tisuća takvih "Zaboravljenih žena".

Za razliku od Chibokanki,

ove žene mogu govoriti o svom zatočeništvu.

Zahra je imala 16 godina kada ju je oteo Boko Haram.

Tri sam mjeseca bila s Boko Haramom.

Žene u šumi imaju drukčije dužnosti.

Neke rade kućanske poslove, neke se brinu o bolesnim ljudima,

a neke njeguju trudnice.

Neke otimačima pomažu oteti druge žene.

Boko Haram ubio bi Zahru da nije pomagala u otmicama.

Jedna 14-godišnjakinja i dalje progoni Zahrine misli...

Ubili su joj majku i oca kako bi je oteli.

Oteli su je i zaključali u sobu.

Desetorica su je tada silovala. Čule smo kako vrišti i plače.

Nismo spavale te noći.

Ujutro su jednoj djevojci rekli da joj odnese hranu.

Kada sam otišla po posuđe, tijelo joj je bilo prekriveno krvlju

i nije mogla ustati. Nije mogla govoriti.

Pitala sam je što se dogodilo. Dok mi je govorila, plakala je.

I ja sam plakala. Osjećala sam se grozno.

Tada su mi rekli da izađem iz sobe.

Nitko nije smio ući u sobu. Tako je umrla. Sama, u toj sobi.

Mnogo je patila.

Neću je zaboraviti do kraja svog života.

Abuja, glavni grad Nigerije

Državna sigurna kuća

Rekli su nam da će nas roditelji posjetiti ovog tjedna.

Kada dolaze? U petak ili četvrtak? -Možda u petak.

U Petak!

Borila sam se da opstanem u šumi

samo kako bih opet vidjela svoju majku.

No i dalje je nisam vidjela. To je vrlo bolno.

I dalje me uznemiruje i mnogo razmišljam o tome.

Osim toga, ništa me drugo ne zabrinjava.

Kada vidim majku, otpjevat ću joj lijepu pjesmu.

"Majko, brižna ti si"

"Neka dragi Bog te čuva"

"Majko, brižna ti si" -Zapjevajmo onu drugu!

"Sretne smo što te vidimo"

Hannatu, ne plaći.

Zahvali Bogu što si živa.

Neke djevojke nisu preživjele, no ti si ovdje s nama i živa si.

Bog je odlučio poštedjeti tvoj život.

Bolje ti je od mnogo ljudi, čak i u stanju u kojem jesi.

Vidjela si mnoge kako ginu, no ti si preživjela.

Ne trati vrijeme misleći o negativnoj strani života.

Neki su izgubili sve, no to ih nije spriječilo da ostvare svoje snove.

Amputirana noga ne bi smjela biti zapreka.

Vidjela sam i osjetila mnogo boli i patnje.

Chibokanke su bile u opasnosti

jer je vlada bombardirala logore Boko Harama.

Jednog je dana preletio avion i bacio bombu na nas.

Eksplozija je teško ozlijedila moju nogu.

Kosti su bile slomljene i malo je mesa držalo nogu na jednom mjestu.

Dali su mi lijekove i infuziju.

Doveli su liječnika da me pregleda.

Rekao je da će morati amputirati nogu.

Na mjestu je poginulo 10 djevojaka

i 34 djevojke bile su ozlijeđene.

Pet mjeseci liječili su me u improviziranoj bolnici.

Rekle smo članovima Boko Harama: "Da nas niste oteli,

naše sestre ne bi ovako pogibale."

Roditelji me zovu i pitaju o nozi.

Kada im kažem da još nije zacijeljela, počnu plakati.

Zato ne želim razgovarati s njima dok ne dobijem novu.

Kad god tvoja mama nazove, plače.

Pokušaj joj objasniti da vlada čini nešto u vezi s tim.

Ne želimo da se vidiš kao žrtvu, nego kao osobu koja je preživjela.

Voljela bih dobiti novu nogu prije dolaska roditelja.

Prijateljice mogu trčati majkama u naručje, a ja ne.

Nas 212 putuje iz Chiboka u Abuju

kako bismo vidjeli svoje kćeri.

Bio je ovo dug put.

Krenuli smo jučer, u rano jutro.

Neke su majke povraćale,