Gone Girl

Kad se sjetim supruge

uvijek zamislim njezinu glavu.

Predočim si kako razbijam tu ljupku lubanju

i razmatam joj moždine

ne bih li došao do odgovora.

Na iskonska pitanja svakog braka.

"O čemu razmišljaš?"

"Kako se osjećaš?"

"Što smo učinili jedno drugome?"

NESTALA

5. SRPNJA JUTRO NESTANKA

Je li, irski princ časti nas svojim dolaskom.

Njegovom veličanstvu je draže kad ga se ne prska.

Donio sam ti poklon.

Mrzila sam ovu igru. -Obožavala si je.

Ti si je obožavao.

Hvala ti. Pridodat ću je zbirci.

Možeš mi natočiti burbon?

Što ima, krizni?

Ako ti se ne priča, morat ću razbiti tišinu

još jednom nesnosnom pričom iz života Margo Dunne.

Mogu ti ispričati o iskustvu s korisničkom službom

nove internetske tvrtke. -Ta mi se sviđa.

Ili o ženi koja je izgledala baš kao moja frendica Monica?

Ali nije bila Monica. Skroz druga žena.

Koja se također zvala Monica.

Što je bilo zanimljivo. -Sjajno.

Samo mi je loš dan.

Amy? -Godišnjica nam je.

Peta godišnjica. -Peta?

To je stiglo brzo.

I žestoko.

Kako sam ludo, blesavo sretna.

8. siječnja 2005. Kako sam ludo, blesavo sretna!

Upoznala sam jednog dečka.

Sjajnog, slatkog, prelijepog, skroz fora dečka.

Pardon, gospođice?

Samo bolje pripazi

gdje stavljaš to belgijsko samostansko pšenično pivo,

jer tulum je spao na tri Beast Lighta i bocu Puckera.

Mogla bi privući očajne tipove.

Mogla bi. Hoću reći, Amiši su u razularenoj fazi.

Već su mi oteli delikatesne nareske mesa.

Napokon da od nekog čujem kako se ta riječ izgovara.

Meso?

Da, meso. Dvosložna je.

Hvala. Čije ću to pivo sad popiti?

Nemoj mi reći.

Da vidimo, tko je tvoj tip?

Ne zamišljam te

kako ga mirno slušaš dok besjedi o poslijediplomskoj tezi o Proustu.

Ajoj. Da nije to on?

Ironični hipster, tako pun sebe da mu je sve šala.

Više volim muškarce koji su duhoviti, a ne "duhoviti".

Kakav si ti tip?

Zdravoseljački, iz Missourija. -Iz Missourija?

Slatko.

Rodom iz New Yorka? -Svijet završava na Hudsonu.

Kako se zoveš?

Amy.

Pa, Amy, tko si ti?

Nagrađivani sam rezbar bjelokosti.

Umjereno sam utjecajan ratni vođa.

Pišem kvizove osobnosti za magazine.

Okej. Ruke su ti posve prenježne za stvarno rezbarenje bjelokosti,

a slučajno sam pretplatnik na tjednik Osrednji ratni vođe,

pa bih te prepoznao.

Zato izabirem C.

A ti?

Tko si ti?

Ja sam onaj koji će te izbaviti iz cijele ove divote.

Znači, pišeš za muški magazin.

Bože, stručan si za pitanje što znači biti muškarac?

Ne.

Što nositi, što piti.

Kako srati.

Nikada tebi.

Ha, ha.

Ne, ozbiljno ti kažem.

Teško mi je u to povjerovati.

Zašto?

Zbog tvoje brade, mislim.

Moje brade?

Da, vrlo je zlikovačka.

Okej, može ovako?

Sto posto iskren, bez sranja.

Okej.

Svi se selimo u New York,

gdje živimo u tijesnim stančićima, a nije poanta u tome.

Izađi na otvoreno. Tek tada si u njemu.

Moraš ovo vidjeti.

Hej.

Hej.

Moram te sada poljubiti.

Ma je li?

Ne mogu te pustiti da prođeš kroz šećernu oluju bez poljupca.

Samo malo.

Eto ga.

Nick Dunne...

Stvarno mi se sviđaš.

Priređuje li Amy za godišnjicu jednu od onih

potraga za blagom?

Misliš, prinudni marš koji dokazuje

kako je njezin suprug zapravo zbunjena i nemarna šupčina?

Opa.

Život. Ne sjećam se poante.

Duboke Hasbro misli.

Zavrti.

Koji ju je ono trag lani onako naljutio?

"Kad se sirota Amy prehladi ovaj se desert prisilno hladi."

Odgovor?

I dalje ne znam odgovor, Go.

Prije par godina bi znao. -Tad je bilo zabavno.

Prve godine običaj je dati papir.

Poklonila mi je divnu bilježnicu. Rekla da napokon napišem roman.

A ti njoj? -Zmaja.

Nikad nije puštala zmaja. -Okej.

Uglavnom. Četvrta godina, cvijeće.

Odvela me do uveloga grma ruža u dvorištu.

Simbolično.

Da.

Što je dar za petu?

Drvo.

Što si joj onda dao? -Nema dobrog drvenog dara.

Znam! Idi kući, izjebi je kao manijak, išamaraj je penisom.

"Eto ti drveta, kučko."

The Bar.

Da, tu je. Pričekajte trenutak.

Hej, Pozorni Wally.

Hej, Walt. Što ima?

Puno hvala, evo me odmah. U redu, bok.

Hej, stari. Što radiš tu vani?

Hvala, Walt!

Ame?

Amy!

Halo?

Uđite.

Hej.

Gospodine Dunne. -Bok.

Ja sam detektivka Rhonda Boney. Ovo je pozornik James Gilpin.

Navodno ste zabrinuti za suprugu.

Ne znam gdje mi je supruga. A kod kuće sam zatekao ovo.

E sad, ja ne paničarim lako, ali...

Čudno je to, zar ne?

Smijemo pogledati?

Izvolite.

Koliko živite ovdje?

U rujnu će biti dvije godine. Doselili smo se iz New Yorka.

Grada?

Da, bio sam pisac. Oboje smo bili pisci.

Zašto ste se doselili ovamo?

Mama mi se razboljela.

O, žao mi je. Kako joj je?

Umrla je.

Moja sućut.

Kojim se poslom sad bavite?

Sestra Margo i ja držimo The Bar u centru. -O, The Bar.

Obožavam to ime. Stvarno je meta.

Hvala.

Lijepe stvari.

Ostani tu.

Moj ured je tu.

Prekrasna haljina.

Izlazite? -Godišnjica nam je.

Tamo je gostinska soba.

Soba za mačku je na kraju.

Tu gore sam pregledao.

Ovo je kuhinja.

Očito.

Ovo je ured moje supruge.

Amyn ured.

SVEUČILIŠTE HARVARD

Opa. Dojmljiva cura.

Da. Da se brinem?

Sjećam se ovih.

Čudesna Amy

Obožavala sam ove knjige.

Samo malo.

Vaša supruga je Čudesna Amy?

Da. Tako je.

Opa.

24. veljače 2007.

Jebena Čudesna Amy jebeno se udaje.

Tako je noć počela.

Ja, obična, manjkava, prava Amy bila sam kao i uvijek ljubomorna na zlatno dijete.

"Ako vrijedi, onda vrijedi vedro!"

Na savršenu, briljantnu, Čudesnu Amy koja će se jebeno udati.

S deset godina ostavila sam čelo.

U idućoj knjizi Čudesna Amy postala je glazbeno čudo od djeteta.

Igrala si odbojku? -Izbacili su me u prvom razredu.

Ona je ušla u školsku momčad.

Kad si imala psa?

Ona je dobila psa. Uz Puddlesa je postala simpatičnija.

Opa.

Obožavam tvoje roditelje,

ali stvarno znaju biti šupci.

Nick! -Gospodine!

Hej, hvala što si došao. -Nije problem.

Hej, srdašce.

Važna je noć za tvoju mamu.