The first 200 lines.
NADAHNUTO ISTINITIM DOGAĐAJIMA
GRANICA SAD-a I KANADE 64 KILOMETRA JUŽNO OD MONTREALA
Ne pucajte. Nisam naoružan.
Morate skratiti za sedam dana.
Da. Dobro.
-Gospodo… -Moramo porazgovarati.
Kanađani. Uhvatili su im malog na granici.
-Mulu? -Cedrica.
-Na svim je vijestima. -Kriste.
Kako je došlo do toga?
Nemamo jebenog pojma.
Ali vlada velika zabrinutost.
-Gdje drže to dijete? -U montrealskoj Popravnoj ustanovi.
Možda poznajem nekoga tamo.
Što ako tom Cedricu padne na pamet odati pokoje ime?
Ma neće nikoga odati.
Dobro. To ne bi bilo ugodno nikome.
-Koji vrag? -Što?
-Unutra sam već pola sata. -Bile su gužve na cestama.
-Ponovio si Conway izlaz? -Da. Malo si paranoičan?
Ne jebi me s tom paranojom.
-Isuse, oprosti. Dobro? -Bolje vozi.
Dat ću sve od sebe.
Vraćam se za sat vremena.
-Pozdrav. -Zdravo.
-Vaša je sestra u sobi s TV-om. -Hvala.
Zdravo, ljepotice.
Liječnik je rekao da ti je preostalo 19 dana.
Moj dogovor se približava kraju
pa sam mislio da se odvezemo do jezera kad sa svime završimo.
Možemo tamo doručkovati.
Jebemu, možemo čak povesti i mamu.
Što kažeš?
-Uzima metadon? -Da.
-Još nešto? -Blage sedative.
Imala je nasilnu epizodu i pretrpjela određeni gubitak sluha.
Otprilike 40 % na desnom uhu.
Nadamo se da će nestati.
Zašto se to događa?
Ne znamo. Katkad vidimo takve slučajeve.
Mislimo da opijati oštećuju živce u ušnim kanalima.
Ja sam Claire. Ovisnica sam.
Omiljena droga: oksikodon.
Čula sam kako Ron govori o posjećivanju više liječnika,
što je probudilo neka lijepa sjećanja.
Ne toliko lijepa kao sjećanje na onaj jedan put
kad mi je trebao šut,
a liječnik mi nije htio izdati recept…
Još sam nosila gips zbog prvotne nesreće
pa sam stavila ruku u vrata automobila i…
Razumijete, kako bih dobila recept.
Imam genijalnog šesnaestogodišnjeg sina,
a ne mogu odgledati ni cijelu hokejašku utakmicu bez…
Bez misli o tome.
Željela bih biti bolja osoba radi njega
pa na tome radim svakog dana.
-Jesi li donio suglasnost? -Jesam.
-Dođi. -Kako si?
-Kako je bilo u školi? -Dosta dobro.
Dobro.
Hvala.
Dobro, teta ti dolazi na večeru danas
pa kad ćeš se vraćati s treninga
molim te da svratiš do trgovine
i kupiš tortilje. Večeras pripremam fajite.
-Opa, ti kuhaš? -Zafrkavaš me?
Naručit ćeš pizzu? Što si ono rekla?
Kupit ću ih.
Hvala.
-Volim te. -I ja tebe.
Zahvaljujući našem proizvodu, Klaralonu, nikad ne prelazimo
krvno-moždanu barijeru, stoga blokiramo receptore
iz ojačanog mehanizma
i time uvelike smanjujemo šanse za razvijanje ovisnosti.
Pacijenti uzimaju jednu dozu dvaput dnevno,
a učestalost razvoja ovisnosti
više je od četiri puta manja nego kod oksikodona.
Klaralon će biti prvi analgetik koji uistinu ne izaziva ovisnost.
Dame i gospodo, predstavljam vam Sveti gral.
Zato nazdravimo.
Ono što se danas zaboravlja,
u brzom prosuđivanju,
jest to da „u području promatranja
sreća prati spreman um.”
Ko je to ono rekao?
Alexandra.
-Louis Pasteur. -Louis Pasteur. On je to rekao.
Uistinu. A tako je i živio.
Radio je 30 godina ganjajući jedan jedini cilj.
I sad, mnogi od vas reći će
da je osoba koja 30 godina radi na nečemu
bez rezultata zapravo luda.
No nije li sama definicija ludila ovdje
samo druga riječ za usredotočenost?
Jer da nema nas ludih,
gdje bi svijet bio?
Dobro, što je sljedeće?
Ne, ja to razumijem, Bille.
Samo sam htio provjeriti naše rezultate
kako nam ništa ne bi promaklo.
Siguran sam da je sve dobro kao i inače,
no počinjemo kasniti.
Samo malo strpljenja.
Sve će biti u redu.
Čujte, kroz godine smo vas često angažirali, Tyrone,
i uvijek sve odradite, no ako želite, nazvat ću Davida Nunesa pri UCLA-u
i tražiti ga da preuzme dio testiranja…
Nema potrebe za time.
Obećavam, Bille, bit će spremno.
-Zdravo, Reeva. -Zdravo.
Jesi dobila rezultate istraživanja za Northlight?
Jesam, ispričavam se, doktore. Samo ih provjeravam.
-Trebali bi biti spremni do večeras. -Je li sve u redu?
Da. Mislim, ubrzo ćemo saznati.
U redu, javi mi čim bude gotovo.
Nova nadzornica dolazi iz Washingtona i preziva se Garrett.
Želi kompletno izvješće.
I nisi joj mogao objasniti?
Jesam, ali je tražila glavnog odgovornog agenta.
A to si ti, ne?
Što se događa, momci?
-Kako život, Slime? -Ne mogu se požaliti.
U čemu je stvar? Znaš li nekoga tko je radio s njom?
Da, ja sam, dok sam bio u Virginiji.
Da? Što si radio?
Ona je bila terenski agent prije no što je postala nadzornica.
Terenski agent? Mislio sam da oduvijek sjediš za računalom.
Čini se da ipak ne znaš sve o meni, g. Kelly.
Da, hvala nebesima. Neka tako i ostane.
Ali sama operacija načelno je jednostavna.
Upravo smo pokrenuli lažnu ambulantu.
Tako se distribuira oksikodon?
Ne, za to još trebamo angažirati korumpirane liječnike.
Ti su liječnici zaista izmoreni od posla.
Žive na zadnjim atomima snage.
Pacijenti dolaze i liječnici im daju recept za oksikodon,
trebali ga oni ili ne.
Odakle ti pacijenti dolaze?
-Mamimo ih. -To su vaši regruteri?
Da. Kao jedan izvor na kojem radimo, zvan Crveni.
Posjećuje skloništa za beskućnike i regrutira ljude
da dođu u našu kliniku za 100 dolara po dolasku.
-Stari, želiš malo zaraditi? -Da, što ti treba, prijatelju?
Pokušava pronaći ljude koji imaju Medicare kartice,
a zatim nam ih dovodi u kombiju.
Pacijenti čak pokazuju rendgenske snimke pasa i dobivaju tablete.
Izgleda vrlo bolno. Može oksikodon od 80 mg?
I 30 tableta karisoprodola, može?
-A vaši partneri? Armenci? -Da.
Armen Metosyan i Minas Sagamoniyan.
Pripadaju AP13, armenijskoj kriminalnoj organizaciji.
-Prodajemo drogu? -Nikako.
Ne, beskućnici dobivaju tablete u ljekarnama,
a mi ih odmah tamo otkupimo nazad.
-Zašto onda pokrenuti vlastitu ambulantu? -Radi vjerodostojnosti.
Jedini način na koji im se Jake mogao dovoljno približiti
bilo je zadobivanje povjerenja novcem,
a godinu dana trebalo nam je da na tajnom zadatku dođemo ovdje.
Znači, 600 hiljada iz džepova poreznih obveznika,
a imate korumpirane liječnike, mamac i neke Armence.
-Zašto ih ne uhitimo? -Jer se više ne radi samo o oksikodonu.
Novi ubica je fentanil,
a kao što svi ovdje znaju, 100 je puta jači od heroina
i prevoze ga iz Kine u Kanadu,
a zatim krijumčare u SAD preko otvorenih granica.
Armenci imaju većinsku kontrolu nad distribucijom oksikodona na obali.
Sad žele kontrolirati i fentanil.
Ako Jake ujedini Armence i Kanađane,
sve ih možemo srediti.
-Molim? -Zdravo, Sam.
-Ovdje Claire, Davidova mama. -Pozdrav, gđice Reimann.
Jesi li vidio Davida?
Ne, danas nisam išao na trening.
Nije se još vratio kući pa ne znam.
Zvali ste trenera?
-Nisam, sad ću. -Dobro.
-U redu, hvala. -Zdravo.
Što je sa stipendijom zaklade?
Vjerujte mi, prvi biste saznali.
Učimo živjeti sa suženim remenom. I to je svojevrsno umijeće.
Znači, ništa od povišice?
Niko neće dobiti povišicu.
Osim možda tebe kad se vratiš s rodiljnog dopusta.
Mislio sam da ćeš ostati s bebom.
Troje ne može preživjeti samo na ljubavi.
Geoff pripomaže, a valjda će još i više.
Još vina, molim te.
Kakav umjetnik bi onda želio biti?
-Hej, Reeva. -Zdravo, doktore.
-Još ste na večeri? -Da.
Dovršila sam istraživanje, no nešto me zabrinjava.
Što tačno?
Radije bih o tome uživo.
-Može li pričekati? -Ne. Možete li doći do laboratorija?
-Sada? -To bi bilo najbolje.
Da, u redu.
U redu, krećem.
Onda sam klijentu rekla: „Najvažnija odluka
kojom ćete odrediti svoj brand
jest tipografija.”
No comments yet. Be the first to leave one.