The first 200 lines.
Zelim da kazem da smo pokusali da uradimo ovu pricu legalno.
Sranje.
Razmislio sam o svim mogucnostima sta bi moglo da se desi,
i tu noc nisam mogao da zaspim.
Prica koju mi je Rick pokazao u pocetku,
je bila samo vrh ledenog brega.
U V A L A
Evo ga...Grad Taiji.
Mali grad sa veoma velikom tajnom.
Ulazak u Taiji je malo smesan.
Izgleda nekako kao...Zona sumraka.
Tako je bizarno,
jer ako ne znate sta se ovde desava,
mislili biste da je ovo grad koji voli delfine i kitove.
Sa nase leve strane je ozloglaseni Taiji muzej kitova.
I ja zaista, zaista, mrzim ovo mesto.
Kada smo prvi put dosli u Japan,
Rick O'Barry je bio veoma frustriran.
Rekao je, "Oh, morate da nosite masku.
inace ce znati da smo ovde."
I ja sam pomislio, ok, u redu.
Eno je policija.
Moram da se pogrbim, i promenim svoj oblik,
tako da pomisle da sam samo neki stari Japanac.
Pomislio sam, znate, "Sta ja ovo radim?"
Presao sam pola sveta da bih zavrsio u ovom autu,
zakljucan sa ovim paranoikom.
Neko je iza mene.
Ne znam ko je to.
Da. Dolazi. Dolazi.
Stvarno dolazi?
Da. Suvise dugo ovo radim.
Gradonacelnik mi je dao kljuceve grada.
Tada sam bio dobrodosao.
Danas bi me ubili, da mogu.
I ne preterujem.
Da ovi ribari mogu da me uhvate, i ubiju,
uradili bi to.
Pre oko tri godine,
moj prijatelj Jim Clark i ja smo osnovali ovu organizaciju.
Organizacija za ocuvanje okeana, OPS.
Ronimo preko 35 godina,
i mozes da se vratis na isto mesto da ronis, godinu za godinom,
i bukvalno vidis unistavanje okeana
pred svojim ocima.
Upravo sada, desava se veliko istrebljenje.
Jim je imao ideju
da pokusa da uradi nesto u vezi toga, da to zaustavi,
tako da sam poceo da dokumentujem grebene sirom sveta.
Otisao sam na konferenciju o morskim sisarima, u San diegu.
Tamo je bilo 2.000 vrhunskih svetskih naucnika za morske sisare,
a Rick O'Barry je trebalo da bude glavni govornik,
i u poslednjem trenutku,
sponzor programa ga je povukao sa liste.
Pomislio sam, "Oh Boze, to je interesantno."
Pa, ko je sponzor?
Rekli su, "Svet mora".
Puno naucnika koji se bave proucavanjem morskih sisara dobijaju svoj novac
od Hub istrazivackog instituta,
koji je neprofitni ogranak Sveta mora.
Oni me ne vole.
Ne svidja im se moja poruka u vezi sa zatocenistvom,
i skinuli su me sa spiska.
Nisu mu dozvolili da govorim o pokolju delfina u Taiji-u.
Rekao sam, "Pokolj delfina? O cemu...O cemu se tu radi?"
On mi kaze, "Pa, ja idem sledece nedelje.
Hoces i ti da podjes?"
Sada se priblizavamo podrucju koje je navaznije.
Ono tamo je najgora nocna mora delfina.
Stotine hiljada delfina je tamo umrlo.
Videcete table, "Ne prilazi", "Opasno".
Tamo su ribari koji se setaju naokolo sa nozevima.
Ovo je nacionalni park.
Ribari su mi rekli.
Rekli su, "Ako svet sazna sta se ovde desava,
zatvorice nas."
Mozes li to da zamislis?
Cak su nam to rekli.
Moramo da udjemo tamo, i snimimo sta se tacno desava.
Moramo da znamo istinu.
Kada smo se vratili u hotel...
To je veliki spa hotel,
ljudi prolaze u ogrtacima,
i tu su tri policajca u civilu koji pricaju sa Rick-om.
Da li ste dosli u Japan...Protiv... Hvatanja kitova i delfina?
Ne.
Protiv lova na kitove i delfine... Aktivnosti?
Ne.
- Ne. - Ne?
Ne. - Samo govori "Ne".
U pozadini,
kroz prozor ste mogli da vidite te velike camce u obliku delfina kako prolaze,
i to je bilo tako...Tako nadrealno.
Nisam mogao... Doslo mi je da se smejem,
i da vristim u isto vreme.
Nadam se da necete ulaziti u zabranjeno podrucje.
Ne. Ne.
Da. Znam.
Apsolutno ne ulazite.
Da.
Ne ulazim. Ne, ne.
Puno vam hvala, i...
Nema na cemu.
- Vidimo se. - Ok. Zdravo.
Nisam planirao da budem aktivista.
Jedna stvar vodi drugoj,
i sada, ako je delfin u nevolji
bilo gde u svetu,
moj telefon ce da zazvoni.
Rick je poznat u svetu po svom radu sa delfinima.
Prvi put kada sam dosao u dodir sa njim,
bilo je na putu za Nikaragvu.
Tamo su bila dva delfina
u bazenu koji je bio pun njihovog izmeta.
Rick se nekako prijavio u vojsku Nikaragve.
Delfini su ukrcani u helikopter,
otisli smo do mora,
i delfini su pusteni.
Ako cete da hvatate delfine
i dovodite ih u zatocenistvo,
postoje ljudi koji ce ih osoboditi.
U Martu ove godine,
O'Barry je tri puta hapsen na Floridi,
jer je pokusao da oslobodi neke delfine iz zatocenistva.
Na Dan Zemlje, uhapsen je zbog iste stvari,
na ostrvu Bimini.
Koliko puta ste bili hapseni?
Ove godine?
Plivacu, nalazite se u test podrucju odobrenom od vlade.
Zaustavili ste vladin projekat.
Da li razumete?
Prokletstvo.
Delfin na pravom mestu moze da zaradi milion dolara godisnje.
Puno je novca u tome.
Ako im se nadjete na putu,
a ja im se nadjem na putu,
moze da bude veoma, veoma opasno.
Jane Tipson, ona je ubijena.
Ona je drugi kolega sa kojim sam radio, koji je ubijen.
Druga je Jenny May.
Pokusavali smo da zaustavimo trgovinu ruskih delfina,
a to je ukljucivalo strajk gladju.
Otprilike desetog dana, ja sam se onesvestio,
i otisao sam u bolnicu,
tako da je Jenny postala meta.
Pratili su je plazom,
i zadavili je njenim sopstvenim kaisem.
Ovi delfini su simbol novog vremena za okolinu.
Sada se radi o postovanju, ne o eksploataciji.
Osecam se donekle odgovornim,
jer je TV serija "Flipper"
ta koja je stvorila ovu visemilionsku industriju.
Ona je stvorila tu zelju da se pliva sa njima, ljubi sa njima,
da se drze i grle, i vole do smrti,
i stvorila je svo to zatocenistvo.
Bilo je pet zenki delfina
koje su igrale ulogu Flipera.
Ja sam licno uhvatio svih pet.
Cela ekipa se daje na posao sa vojnickom disciplinom.
Kada se primeti delfin,
ne sme se gubiti vreme.
Ljudi se odnose prema ovom stvorenju sa beskrajnom paznjom.
Izgleda kao da oseca da je dosla kuci,
i da joj se sada nista lose nece desiti.
Sigurna je.
Kada je 1964. bila premijera Flipera, Rick O'Barry je postao najpoznatiji trener delfina na svetu.
Kada sam poceo da treniram delfine, nije bilo prirucnika.
Uzeo bih scenario,
i u njemu pise: "Fliper ide do doka i uzima pistolj,
a onda pliva sa leva na desno."
Morao sam to nekako da pretvorim u akciju.
Hvala, Fliper.
Da. Hvala, Fliper.
Stvar koja me je bas pogodila je,
da su oni pametniji nego sto mi to mislimo.
Kuca koju vidite na setu serije Fliper,
u kojoj porodica zivi,
je ustvari moja kuca.
Ziveo sam tamo preko cele godine, sedam godina.
A tacno ispred kuce
je bilo jezero, slano jezero,
i tu na kraju doka, tu je bio Fliper.
Kada se Fliper prikazivao na televiziji, petkom uvece u 19:30,
uzeo bih svoj televizor iz kuce
i otisao na kraj doka
sa dugackim produznim kablom,
i Cathy bi se gledala na TV-u,
i mogla je da vidi razliku izmedju sebe i Suzy,
koja je bila drugi Fliper delfin koji je koriscen.
Tada sam znao da su samosvesni,
a kada postanete svesni te neljudske inteligencije,
posle nekog vremena shvatite da njima ustvari nije mesto u zatocenistvu.
Ali ja nisam uradio nista povodom toga.
Jednoga dana, sve se zavrsilo.
Kao rekviziti, vratili su se nazad u morski akvarijum Majami.
Kada samo udjete u ovo mesto i muzika svira,
delfin skace i smeje se,
tesko je uvideti problem.
Ali delfinov osmeh je najveca varka prirode.
On stvara iluziju da su oni uvek srecni.
No comments yet. Be the first to leave one.