The Fog of War

Je li ova ploča na razumnoj visini za vas?

Ili želite da je spustim?

- U redu. - Sasvim dobro.

Ranije večeras...

Dopustite da prvo pitam TV. Jeste li spremni?

Sve je spremno?

Dajte da čujem razinu vašeg glasa, da bude jednaka.

- Kakva mi je razina glasa? - To je u redu.

Odlično.

Sad se točno sjećam rečenice na kojoj sam stao.

Sjećam se kako je počela, a prekinut sam usred nje.

Možete to srediti.

Ne želim se vraćati, jer točno znam što sam htio reći.

- Samo naprijed! - U redu.

Svaki vojni zapovjednik koji je iskren prema sebi...

...ili prema onima kojima se obraća, priznat će...

...da je činio pogreške u primjeni vojne sile.

Ubija ljude, nepotrebno.

Svoje trupe ili tuđe trupe.

Kroz pogreške, kroz pogreške u procjeni.

Stotinu, ili tisuće, ili desetke tisuća, možda čak 100.000.

Ali nije uništio nacije. A konvencionalna mudrost glasi...

...ne čini istu pogrešku dvaput. Uči iz svojih pogrešaka.

I svi to činimo. Možda napravimo istu pogrešku tri puta...

...ali nadajmo se ne četiri ili pet.

S nuklearnim oružjem neće biti razdoblja učenja.

Napravite jednu pogrešku i uništit ćete nacije.

U svom sam životu bio dio ratova.

Tri godine u američkoj vojsci tijekom Drugog svjetskog rata.

Sedam godina kao ministar obrane tijekom Vijetnamskog rata.

Trinaest godina u Svjetskoj banci. Diljem svijeta.

U mojim godinama, 85...

...u dobi sam u kojoj se mogu osvrnuti...

...i izvući neke zaključke o svojim postupcima.

Moje pravilo je bilo: „pokušaj učiti”.

Pokušaj razumjeti što se dogodilo.

Izvuci pouke i prenesi ih dalje.

Ovo je ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država, Robert McNamara.

Njegov resor apsorbira 10 posto prihoda ove zemlje...

...i preko polovice svakog poreznog dolara.

Njegov posao nazivaju najtežim u Washingtonu...

...i on je najkontroverznija osoba koja je ikada obnašala tu dužnost.

Walter Lippmann ga naziva i najboljim ministrom obrane...

...i prvim koji je ikada uspostavio civilnu kontrolu nad vojskom.

Njegovi ga kritičari zovu „prevarantom”, „IBM-ovim strojem s nogama”...

...„arogantnim diktatorom”.

Gospodine ministre, primijetio sam u nekoliko uredskih kabineta...

...onu malu srebrnu stvar, kalendar. Možete li to objasniti?

Da, ovo je poklon predsjednika Kennedyja.

... 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23...

... 24, 25, 26, 27 i konačno 28, bili su datumi...

...kada smo doslovno gledali u cijev pištolja usred nuklearnog rata.

Pod plaštem obmane...

...Sovjetski Savez je uveo nuklearne projektile...

...na Kubu...

...ciljajući 90 milijuna Amerikanaca.

CIA je rekla da bojne glave još nisu bile isporučene.

Mislili su da ih 20 dolazi na brodu zvanom Poltava.

Mobilizirali smo 180.000 vojnika.

Prvi zračni napad bio je planiran sa 1080 naleta...

...ogroman zračni napad.

Kennedy nas je pokušavao zadržati izvan rata.

Pokušavao sam mu pomoći da nas zadrži izvan rata.

A general Curtis LeMay, pod kojim sam služio...

...zapravo, u Drugom svjetskom ratu, govorio je:

„Idemo unutra. Potpuno uništimo Kubu.”

Tog kritičnog dana, subote, 27. listopada...

...pred sobom smo imali dvije Hruščovljeve poruke.

Jedna je stigla u petak navečer, a diktirao ju je...

...čovjek koji je bio ili pijan, ili pod golemim stresom.

U osnovi je rekao: „Ako zagarantirate da nećete napasti Kubu...

...uklonit ćemo projektile.”

Zatim, prije nego što smo mogli odgovoriti, dobili smo drugu poruku...

...koju je diktirala skupina tvrdolinijaša.

I glasila je, u biti: „Ako napadnete...

...spremni smo...

...suprotstaviti vam se masom vojne sile.”

Dakle, što učiniti? Imali smo blagu i oštru poruku.

Uz predsjednika Kennedyja bio je Tommy Thompson...

...bivši američki veleposlanik u Moskvi.

On i njegova supruga Jane povremeno su živjeli s Hruščovom i njegovom suprugom.

Tommy Thompson je rekao: „Gospodine predsjedniče...

...pozivam vas da odgovorite na blagu poruku.”

Predsjednik je rekao Tommyju: „Ne možemo. To nas neće nikamo dovesti.”

Tommy je rekao: „Gospodine predsjedniče, griješite.”

E, za to treba puno hrabrosti.

Thompson je razmišljao ovako:

„Hruščov se doveo u vraški nezgodnu situaciju.”

Potom bi pomislio: „Bože moj...

...ako se iz ovoga izvučem dogovorom koji mogu reći ruskom narodu:

„Kennedy je htio uništiti Castra, a ja sam to spriječio.””

Thompson, poznajući Hruščova kao što ga je poznavao, pomislio je:

„Hruščov će to prihvatiti.”

I Thompson je bio u pravu. To je ono što nazivam empatijom.

Moramo pokušati ući u njihovu kožu...

...i gledati nas kroz njihove oči...

...samo da bismo razumjeli misli...

...koje stoje iza njihovih odluka i njihovih postupaka.

Hruščovljevi savjetnici su govorili:

„Ne može biti dogovora...

...osim ako donekle ne smanjite pritisak na nas...

...kada od nas tražite da smanjimo pritisak na vas.”

Također, pokušali smo izvršiti invaziju na Kubu.

Pa, sa Zaljevom svinja. To je nesumnjivo utjecalo na njihovo razmišljanje.

Mislim da je to točno.

Ali što je još važnije, s kubanskog i ruskog stajališta...

...oni su znali ono što ja, u određenom smislu, zapravo nisam znao.

Pokušali smo izvršiti atentat na Castra...

...pod Eisenhowerom i Kennedyjem, a kasnije i pod Johnsonom.

I povrh toga, glavni glasovi u SAD-u pozivali su na invaziju.

U prvoj poruci, Hruščov je rekao ovo:

„Mi i vi ne bismo smjeli vući krajeve užeta...

...na kojem ste vezali čvorove rata.

Jer što više nas dvoje vučemo...

...čvor će biti čvršće svezan.

A onda će biti potrebno prerezati taj čvor...

...a što bi to značilo nije na meni da vam objašnjavam.

Sudjelovao sam u dva rata i znam da rat završava...

...kada se zakotrlja kroz gradove i sela...

...svugdje sijući smrt i razaranje.

Jer takva je logika rata.

Ako ljudi ne pokažu mudrost...

...sudarit će se kao slijepe krtice...

...a tada će započeti uzajamno uništenje.”

Želim reći, a ovo je vrlo važno:

Na kraju smo imali sreće.

Sreća je spriječila nuklearni rat.

Na kraju smo bili tako blizu nuklearnom ratu.

Razumni pojedinci. Kennedy je bio razuman.

Hruščov je bio razuman. Castro je bio razuman.

Razumni pojedinci bili su tako blizu potpunog uništenja svojih društava.

I ta opasnost postoji i danas.

Glavna pouka Kubanske raketne krize je ova:

neodređena kombinacija ljudske pogrešivosti...

...i nuklearnog oružja uništit će nacije.

Je li ispravno i prikladno...

...da danas postoji 7500 strateških ofenzivnih nuklearnih bojnih glava...

...od kojih je 2500 u 15-minutnoj pripravnosti...

...da budu lansirane odlukom jednog ljudskog bića?

Tek u siječnju 1992. godine...

...na sastanku kojim je predsjedao Castro u Havani na Kubi...

...saznao sam da je 162 nuklearne bojne glave...

...uključujući 90 taktičkih bojnih glava...

...bilo na otoku u to vrijeme u tom kritičnom trenutku krize.

Nisam mogao vjerovati onome što čujem...

...i Castro se jako naljutio na mene, jer sam rekao:

„Gospodine predsjedniče, prekinimo ovaj sastanak. Ovo je za mene potpuno novo.

Nisam siguran da sam dobro razumio prijevod.”

Gospodine predsjedniče, imam tri pitanja.

Prvo, jeste li znali da su nuklearne bojne glave tamo?

Drugo, ako jeste...

...biste li preporučili Hruščovu...

...suočen s američkim napadom, da ih iskoristi?

Tri, da ih je iskoristio, što bi se dogodilo s Kubom?

Rekao je: „Jedan, znao sam da su tamo.

Dva, ne bih preporučio Hruščovu.

Preporučio sam Hruščovu da se iskoriste.

Tri, što bi bilo s Kubom? Bila bi potpuno uništena.”

Toliko smo blizu bili.

I bio je spreman to prihvatiti?

Da... Oh, i nastavio je rekavši:

„Gospodine McNamara, da ste vi i predsjednik Kennedy...

...bili u sličnoj situaciji, to biste i vi učinili.”

Rekao sam: „Gospodine predsjedniče, nadam se bogu da to ne bismo učinili.”

Srušiti hram na naše glave? Bože moj!

U određenom smislu, pobijedili smo.

Izvukli smo projektile bez rata.

Moj zamjenik i ja doveli smo petoricu načelnika...

...i sjeli smo s Kennedyjem. On je rekao: „Gospodo, pobijedili smo.

Ne želim da to ikada kažete, ali znate da smo pobijedili, ja znam da smo pobijedili.”

A LeMay je rekao: „Pobijedili? Dovraga, izgubili smo!

Trebali bismo ući i zbrisati ih danas.”

LeMay je vjerovao da ćemo se na kraju...

...suočiti s tim ljudima nuklearnim oružjem.

I zaboga, bolje da to učinimo dok imamo veću nadmoć...

...nego što ćemo je imati u budućnosti.

U to vrijeme imali smo stratešku prednost od 17 naprema 1 u broju nuklearnog oružja.

Izveli smo 10 puta više testova nego oni.

Bili smo sigurni da možemo zadržati tu prednost...

...ako ograničimo testove. Načelnici su se svi protivili.

Rekli su: „Sovjeti će varati.”

Pa, rekao sam: „Kako će varati?”

Nećete vjerovati u ovo, ali rekli su:

„Testirat će ih iza Mjeseca.”

Rekao sam: „Vi niste pri sebi.”

To je apsurdno.

Našim ljudima je danas gotovo nemoguće...

...vratiti se u to razdoblje.

U mojih sedam godina kao ministar...

...došli smo na dlaku do rata sa Sovjetskim Savezom...

...u tri različite prilike.

Dvadeset četiri sata dnevno, 365 dana u godini...

...sedam godina kao ministar obrane živio sam Hladni rat.

Tijekom Kennedyjeve administracije dizajnirali su bombu od 100 megatona.

Testirana je u atmosferi. Sjećam se ovoga.

Hladni rat? Dovraga, bio je to vrući rat.

Mislim da ljudski rod mora više razmišljati o ubijanju...

...o sukobima.

Je li to ono što želimo u ovom 21. stoljeću?

Moje najranije sjećanje je grad koji je prštao od radosti.