처음 200줄입니다.
ČELIK LILIJAN BEZBEDNOST JE NAŠ GLAVNI CILJ!
784 DANA OD POSLEDNJE NESREĆE
JEDAN DAN OD POSLEDNJE NESREĆE
Veoma sam zabrinuta za tog dečaka.
Džo će biti dobro.
Ona mu je bila sve.
Džek će da pripomogne. On je dobar čovek.
Ali do sada nije morao da bude i otac.
Mislim da ne razume Džoa.
Koliko je Elizabet radila ovde?
Pet godina? -Ne, mislim da je bilo šest.
Šta misliš, šta je u sanduku? -Isuse, ućuti.
Zbog toga kako je umrla. Zar vas ne zanima?
Ne, jedem salatu s makaronama.
I ja sam se zapitao.
Čuo sam da je skroz spljeskalo.
Čelična greda je teška tonu. Bukvalno.
Ne znam kako možete da jedete. -Probaj ćuretinu i videćeš.
Lusi, dole!
Dole.
Džo. Jeste li videli Džoa?
Kladim se da Džo više neće raditi na mom filmu. -Zašto?
A šta misliš, zašto? Zato što je o živim mrtvacima.
Njegova mama nije zombi. -Ali jeste mrtva, tupane.
Ćureće rolnice su super. -Rekoh ti.
Hoću da razgovaram sa Džekom. -Gubi se odavde, Dejnarde.
Stani malo. Čekaj!
Džek! Pusti me.
Napolje!
Napolje!
Džek!
Znao sam da je ovo greška.
Džozefe, brzo se vraćam.
ČETIRI MESECA KASNIJE
ŽELIMO VAM LEPO LETO
Bože, ovo je bio najduži dan u životu.
Šta je ovo? -Nova scena. Pročitaj.
Detektiv Hatavej sad ima ženu?
Biće bolji film. Treba mi bolja priča i da izgleda skupo.
Martin je ispeglao po ormariću. Užas, nikad ne videh toliko boja.
Ko će da igra ženu? Džen?
Ne! Posle onog što mi je uradila sa cilindrom?
Kakva žena? -Alis Dejnard.
Vraćao sam knjigu. Ona je bila u čitaonici.
Pitao sam je da igra Hatavejevu ženu.
Pričao si sa Alis Dejnard?
Ne bi smeo da pričaš u čitaonici.
Tu se čita u tišini.
Rekla je: "Da." Noćas snimamo, i ona vozi.
Gde vozi?
Ovo je sjajno ubijanje zombija.
Ali još nemamo priču.
Stariji klinci se prijavljuju na ovaj filmski festival,
momci od petnaest, šesnaest godina, sa boljim pričama,
kolima i budžetima. Ja nemam ništa.
Večera! -Dolazim.
Pročitaj ovaj članak. Objašnjava sve u vezi s pričom.
Samo ne razumem kako će žena da nam izgradi priču.
To ti objašnjavam.
U sceni koju večeras snimamo, žena kaže detektivu
da se plaši za njega, da ga voli.
Ne mogu da verujem da si pričao sa Alis Dejnard.
Čarlse, hajde! -Stižem!
Operi ruke ovog puta.
I kad istražuje o zombijima, ti osećaš nešto.
Ne želiš da umre, jer se oni vole.
Jesi li ti to ima smisla?
Alis Dejnard. Strava.
Nemoguć si. -Čarlse! Odmah!
Dobro, mama, dolazim.
U ponoć, važi? Ne zaboravi. -Neću.
Pročitaj ovo.
Nije feršto neću moći da idem kod Vendi. Svi će biti tamo.
Onda će svi moći da ti ispričaju kako je bilo.
Skloni to i donesi salvete.
Ti si dadilja. -Zašto ne mogu da se menjam sa Čarlsom?
Zato što si mu uništila cilindar.
Pa, pazi kad se menjamo. -Pazi kad nećemo.
Dosta. Čarlse, stavi ovo na sto. Bendži, večera.
Zdravo, Džo!
Laku noć, gospođo Kaznik.
Sedi, ima dosta hrane.
Ne, hvala.
Vidimo se sutra, Čarlse.
Ovih dana.
Za tebe ovde uvek ima mesta, Džo.
Da, gospodine, hvala vam.
Tata?
Tata?
...objavljenoje da, iakoje malo verovatno, postoji mogućnost
da dođe do otapanja u nuklearnoj elektrani Ostrvo Tri milje,
kod Harisburga, u Pensilvaniji.
Odmah izlazim.
To je program od šest nedelja.
Trening sa trenerima sa koledža.
Dopašće ti se. Meni jeste.
Mislio sam da ću leto imati samo za sebe.
Očigledno je da su se stvari za nas promenile.
Bilo bi dobro da budeš i sa decom koja ne trče okolo
sa kamerama i maskama čudovišta.
Moram da pomognem Čarlsu da završi film.
Nemam ja ništa protiv tvojih drugova. Dopadaju mi se.
Osim Kerija, koji ne može da ne pali stvari.
Dopalo bi ti se tamo.
To nam obojici treba.
BEJZBOL KAMP HJUIT
Ali nisu ponudili dokaz dajejoš živ.
Odlukaje doneta.
Ostavi prošlost za sobom, Marta.
Ne mogu.
Koliko bi vredela tona zlata?
Dobro, vremeje. Ne dajte da vas uhvate. Gotovo.
Neću. Gotovo.
Moja lepa mala
Lepa mala, Kad ćeš mi dati šansu, Šerona
Kad mi uvek srce kuca, srce kuca
Znači, ljudi postaju zombiji zbog fabrike hemije, je li?
Kako može lik koji igra detektiva Hataveja
da pita odakle dolaze zombiji? Isuse.
Tehnički, Hatavej nije...
Ućuti.
Je li to bio kamen?
Bombona. -Gde ode?
Ljudi, gledajte.
Ćao, Alis.
Džo Lem?
Šta će on ovde?
Šminka, zvuk, specijalni efekti.
On je sin zamenika.
Pa? -Znaš to?
Čarlse, ja nemam dozvolu. Ne mogu da ga vozim.
Hoćeš da Džo ostane? Valjda...
Sad je kasno. Već me vidi za volanom.
Meni možeš da veruješ.
Moj ćale neće saznati.
Ništa mu neću reći.
Upadajte.
Napisao sam nove delove, da ti pokažem?
Šta? -Nove delove? Imam li ih i ja?
Bilo bi super da plačeš u sceni. Možeš li to?
Ne.
Čim dobijem dozvolu,
odoh u Njukasl, u Pensilvaniji. Vatrometna prestonica Amerike.
Znači, nemam novi tekst? Jer samo što sam ovaj naučio.
Momci, ovde gore je struja.
Čarlse.
Čarlse, imam li ja novi tekst? O, ne!
Upravo si izgubio svoj novi tekst, Martine.
Ovo će da bude sjajno.
Kameru i svetlo postavite tamo, snimamo prvo ovamo.
Džo, uključi mikrofon i stavi novu bateriju u kameru,
pre nego što uradiš šminku.
Razdvojio sam dva pakovanja bombona i napravio moj M-80.
Tvoja opsednutost vatrometom, kažem ti ovo kao prijatelj,
brine me, a i moju majku.
"Dušo, ovoje moj posao. Nemam izbora. Ne brini.
Šta da radim, da idem s tobom u Mičigen?"
Martine, napisao sam novi tekst.
Molim? Ne! -Kako to misliš? Strava je.
Znaš ulogu. -Upravo sam zapamtio ovu repliku.
Jesi li mogu?
Da.
A gde je ona druga replika? -Nema je. Ova je bolja.
Čekaj.
Tako.
Hvala.
Nisam spreman!
Bolje teče."Dušo, volim te." "Volim i ja tebe." Vidiš? Teče.
Stalno menjaš stvari i tako mi još više otežavaš.
Moj tata radi u mlinu.
Jesi li možeš da zatvoriš oči, molim te? -Da.
Ova scenaje vrlo osećajna.
Gđa Hatavej neće da njen muž istražuje ubistva zombija.
Da, znam. Pročitali smo. Shvatili smo.
Bože, ja samo režiram.
Martine. Martine, na poziciju.
Moraš da je utešiš. Znaš li šta to znači?
Mislim da znam.
Prvo ćemo da snimamo sa Alisine strane.
Prestone, nekoliko sekundi pošto kažem "akcija",
idi do govornice. Neka izgleda kao da se nešto dešava.
"Halo, halo?" -Znam kako je to.
Šupčino! Prestani da kenjaš bar dve sekunde i pozabavi se kamerom!
Izvini, čoveče.
Hajde da probamo. Ali, pravo izvođenje sačuvajte za snimanje.
Krećemo. Na mesta, i... akcija!
Ostaću ovde da istražim.
Bilo bi bezbednije ako odeš iz grada na nekoliko dana.
Džone, ne sviđa mi se to. Ovaj slučaj. Ova ubistva.
Šta da radim, da idem s tobom u Mičigen?
Ostrvo Makinak je predivno u ovo doba godine.
Srce, ovo je moj posao.
To što se mrtvi oživljavaju?
Mislim da si u opasnosti. -Nemam...
Nemam izbora.
Imaš izbora.
Svi ga imamo.
Džone...
...nikada od tebe nisam tražila da prestaneš.
Nisam tražila da odustaneš ili odeš.
No comments yet. Be the first to leave one.