200 ensimmäistä riviä.
Prolazne laži
Prva
Zdravo, Lucía.
Telmo, dušo.
Dušo, ne možeš biti ovdje,
ove mašine su vrlo opasne.
Vidi, ovo si ti. Svjetski šef.
Vau, divno je. Hvala ti.
Šta to radi?
Bude hladno, toliko hladno da peče.
Zašto to ljudi žele?
Zato što misle da će ih učiniti ljepšim,
i da će ih to što su ljepši učiniti sretnijim.
Hajde, idemo odavde.
-Olivo, doručak! -Dolazim!
Stavit ću ovo u svoj novi ured. Požuri, idi po tatu.
Tata, doručak?
Završeno.
Korak broj četiri: povratite svoju suštinu.
Održavajte svoje želje živima.
Uvijek se prepustite svom unutrašnjem djetetu.
Korak broj pet: od rutine do uspjeha.
Rizikujte!
Često je mreža tu, čak i ako je ne vidite.
Korak broj šest:
Recite "Ne" čekanju.
Nema vremena za čekanje.
Sreća ne čeka. Ona uzrokuje.
Korak broj sed...
Oprostite, ko ste vi, zamjenik direktora, predsjednik...?
Predsjednik tvog kluba obožavalaca, u svakom slučaju.
To ti dodaje 30 godina. Čekaj...
Šta to radiš?
-Dušo... celer. -Da, molim te.
-Hvala. -Ja...
Uspio sam završiti prvo poglavlje.
Dan nije mogao bolje početi. Znala sam da ćeš uspjeti.
Jedva čekam da pročitam.
Nosiš nove cipele.
-Naravno, ovo je poseban dan. -Izgledaš predivno.
-Hvala, dušo. -Stvarno lijepo.
Pogledaj šta je upravo došlo.
Svadbeni poklon od tetke Belén.
Momci, rekli smo bez otvaranja poklona kad nismo svi tu.
Svi smo ovdje, zar ne?
Da, ali moram požuriti za novi automobil. Upravo su mi rekli.
-Već? -Da.
-Ne čekaš bonus? -Da čekam?
Dušo, sreća ne čeka.
-Ona uzrokuje. -Uzrokuje.
Ali ja bih sačekao tvoju prvu platu prije nego što napustim TV emisiju.
Ili dok vidim šta izdavači kažu o prvom poglavlju prije...
Nema šanse, vjeruj mi, razgovarali smo o tome.
Ja ću se pobrinuti za sve, a ti nastavi pisati,
tako da možeš reći ljudima na TV-u da se nose.
Rekla si: "Da se nose"!
Ko je to rekao? Ja? Jesi li ti to rekao?
-Hej... -Šta?
Dušo...
Ne znam šta sam učinio da budem tako sretan.
Zaradio si to.
Oboje smo ovo zaslužili. Obožavam te.
Momci, večeras slavimo.
Volim vas!
Snaga!
Ljepotice!
Olivo.
Olivo!
Kada makneš pogled sa telefona
i vidiš svijet, šokirat ćeš se.
Tata, upravo sam gledao video mladog umjetnika s Novog Zelanda
i razgovarao sa nekim filmskim stvaraocima iz Kine.
Ovo nije moj svijet, ovo je čitav svijet.
"Ovo nije moj svijet, ovo je čitav svijet."
Idemo u školu, kasnimo. Hajde!
Sve je u redu. Faktura i papiri.
-Odlično. Hvala puno. -Nema na čemu.
-Mogu li? -Naravno, samo izvolite.
Ovo je divno.
Dobro jutro, Lucía. Gdje danas želiš da ideš?
Priča.
Otkad vas to niko nije pitao?
Natalia... Odsjekla si šiške!
-Kao i ti, uokviruje mi lice. -Izgledaš predivno.
Već od 9:00 su u sali za sastanke.
-Šampanjac je spreman. -Hvala puno, Natalia.
Tako smo mali, zar ne?
Došla je.
Nisam očekivala ovaj doček.
Nismo ni mi. Evo, pročitaj ovo.
-Stani... Šta je ovo? -Pa...
Otpusno pismo.
Da, vidim to, ali šta...?
-Jesi li mislila da neću shvatiti? -Shvatiti šta?
Novi štand CharmConcept krioterapije
s dizajnom i tehnologijom sumnjivo sličnom našem.
Postavili su ga jutros.
Kako su to učinili? Ko...? Ovo je nemoguće...
Stani, misliš da sam ja to uradila?
Zapravo, tužimo te za industrijsku špijunažu
i tražimo odštetu za gubitak na tržištu.
Ricardo, apsurdno je, znaš da nikad ne bih uradila nešto tako.
To sam i mislio... dok nisam vidio ovo.
Ovo su fotografije
od dana kada sam imala sastanak sa Adolfom u CharmConceptu.
Santiago, možeš li potvrditi da sam išla da odbijem ponudu za posao?
Da, upoznali su se i znao sam za to,
ali ne mogu potvrditi šta je rečeno na sastanku.
-Molim? -Ne znam.
Ricardo, ne možeš vjerovati u ovo.
Vidi, Lucía, ova me situacija boli više od ikoga.
Gledao sam kako rasteš u ovoj kompaniji.
Ali kako sam mogla išta reći?
Ricardo, molim te. Prototip je nedovršen
jer ima defekt i može biti opasan.
Imaš 10 minuta da pokupiš svoje stvari i izađeš iz zgrade.
To tebe čini sljedećim zamjenikom direktora, zar ne?
Ne znam, prerano je razmišljati o tome.
-Kako si mogao? -Kako sam mogao šta?
Ne tjeraj nas da zovemo obezbjeđenje, molim te.
Kako si mogao?
-Čestitam! -Ne, ne sada.
To si bio ti.
Imao si pristup mom računaru i istoj dokumentaciji.
Sad vidim zašto si insistirao da idem na taj sastanak.
Da bi me snimio, zar ne?
To je vrlo ozbiljna optužba.
Lucía, dosta. Santiago se zalagao za tebe.
Nije mogao vjerovati da si nas izdala, a ni ja,
pa prestani praviti budalu od sebe.
Ricardo, ovaj jebeni crv prodao je prototip konkurenciji
kako bi dobio moj posao!
Šta radiš, Alfonso? Pusti me!
Pusti me, molim te!
-Smiri se, Lucía. -Vrlo sam smirena.
Ne mogu da vjerujem, ti si...
Pusti me, pusti!
Ovo nije gotovo.
Neću stati dok istina ne izađe na vidjelo.
-Ni na sekundu. -Dobro.
Gdje danas želiš da ideš, Lucía?
PRAZNA STRANICA
Ne, mislili su da je Jules Verne latino influenser.
Bio je u svoje vrijeme, najveći. Predvidio je putovanje na Mjesec.
Prošlo je 60 godina od tog putovanja.
I odbijam misliti da je "bilo kada u prošlosti bilo bolje".
Ali malo opšteg znanja...
Neka mladi ljudi pronađu svoje reference izvan naših predrasuda
i prirodno će pronaći Vernea ili... klasike.
Izvini, ali to je utopija koju čak ni Platon ili Thomas More...
Koja je moja kamera?
Draga generacijo Z, ni oni nisu influenseri.
Imam dva sina.
Dopuštam im da gledaju TV ili igraju video igre koliko god žele.
-Bez ograničenja. -Otac godine, ha?
Ali pod jednim uslovom:
da provode isto toliko vremena na čitanje.
I oni se više-manje pridržavaju...
Basilio Barabino, optimista čak i u svojoj završnoj emisiji.
Da, moj sljedeći roman bit će objavljen, i jako mi je žao,
-što vas moram ostaviti... -Nama je još više žao.
I još više kada budemo radili recenziju tvoje knjige.
I meni također. Zamisli samo ako ti se svidi!
Bilo mi je zadovoljstvo, Basilio.
-Hvala svima. -Hvala.
Otac godine
za podnošenje frustriranih, sitničavih kretena poput tebe.
I tih nepismenih tupana koji pokušavaju držati predavanja...
TV je blender za mozak!
Hoćemo li ići na takmičenje?
Neuspjeh i glupost...
A sada je vrijeme za... Rulet pisama!
Je li bilo uključeno?
Lucía.
Basilio, dušo, napokon.
Moram razgovarati s tobom.
Dušo, gotovo je.
Rekao sam im da se nose.
Misliš, figurativno?
Pa... Nisam bio diskretan.
Nema povratka.
Čestitam!
Super, dušo, baš mi je drago.
Proslavit ćemo to večeras, zar ne?
Dušo, moram ići, neko me zove.
Volim te.
Gdje sada idemo, Lucía?
Zdravo. Je li Maite tu?
Da, ali upravo ide na operaciju.
Lucía,
Lucía...
-Maite. -Lucía?
Ne možeš biti ovdje!
Maite, dobila sam otkaz.
-Šta? -Dobila sam otkaz s posla.
Šališ se?
Ne, kažu da sam prodala prototip krionizatora konkurenciji.
Kako si mogla?
Jesi li?
Naravno da ne. Bio je to Santiago, moj kolega s posla. Sigurna sam u to!
No comments yet. Be the first to leave one.