أول 200 سطر.
HRABRA NOĆ
Scenarist
Skladatelj
Redatelj
Crnko, jesi slobodna? -Ne vidiš? -Živjela sloboda!
Zašto sestru ne dovedeš ovamo?
Dođi. -Što hoćeš? -Dođi. -Nestani.
Eno je! Filomena, s kim si sinoć bila? Što si radila?
Gdje si bila? S kim? -S kim mi se prohtjelo.
A s kim si ti? -Eto kako ti preživljavaš.
Kradući mušterije nama.
Da to ne radiš, crkla bi od gladi.
Jadnice, godinu dana sam te uzdržavala
Mislila si da neću doznati? -Što mi još imaš zamjeriti? Reci.
Reci! -Bestidnice!
Ionako ćeš krepati od gladi. Znaš da meni mušterije sve kažu.
A rugobe poput tebe neće ni pogledati.
Misliš da si kraljica? Da moraju biti s tobom?
Ostat ću tu i ići s kim hoću. A dogovor sklapam prije.
Reci, kad već imaš tako dugačak jezik, što si rekla onom tipu.
Da imam običaj ukrasti novčnik i da mi se to često događa?
I da znam i ucijeniti? Reci da nisi, hajde.
Što? Kakvom me to smatraš? Pazi se, izlemat ću te.
Ma nemoj! Tresem se od straha.
Od večeras, ako želiš raditi, nađi drugo mjesto. Ovdje nećeš.
Čuj, prije sam ovdje radila dva sata, a sada ću četiri.
Baš me zanima što ćeš poduzeti.
Na! Mirisni cvijetak za tebe.
Budi mirna, nesretnice! -Gle kako se ove dvije vole.
Kao sestre. -Mršavice, iskopaj joj oči.
Ubit ću te! -Pokupit ćemo druge dvije. -Ove, ne gubimo vrijeme.
Gong! Kraj prve runde. Minuta odmora.
A prijateljice ste.
Što vam je? -Idemo. -Što se ti miješaš?
Pusti da to sama riješim -Ubit ćeš je zbog 1000 lira?
Ja ću ti to nadoknaditi. -Fućka mi se za tvoj novac. Zaklat ću je.
Prekini! -A ja ću njoj izvaditi utrobu. -Umukni! -Idemo!
Hajde.
Ne srdi se. Još će vas strpati u buksu. A što ćemo onda mi?
Na što ćemo potrošiti novac? -Imaš pravo. Vodi me.
Ne želim njome prljati ruke. -Ma nemoj.
Bestidnice!
Vidiš da možeš biti razumna?
Ovaj auto sam ide?
Idemo, nemamo vremena za gubljenje.
Ne idem s njom! -Opet počinješ? -Dosta je bilo! Prekini.
Budi dobra! -Ne želim imati posla s njom. Želim van!
Da vidimo kako ćeš sad izaći.
Još si tu? Nisi izašla?
Počnem li vikati, imat ćeš za vratom cijelu rimsku policiju. -Šuti, bleso.
Kad ti platimo, bit će ti dovoljno za cijeli tjedan.
Što je ovo? -Vodiš nas na pogreb?
Smiri se, mala. Uskoro će vatromet. Čekajte tu i budite dobre.
Samo izvoli. -Brzo se vraćamo.
Tko je umro? -Koga pratiš? -Tipa koji više ne puši.
Na, puši.
Jesi li ikad prije vidjela ovu dvojicu? -Tko ih pozna!
Mislim da su nas pokupili da prikriju neki sumnjivi posao.
Auto je sigurno pun ukradene robe. -A auto, kao, nije ukraden?
Svi ćemo završiti u buksi. Bojim se.
Moja je savjest čista.
Trebaju nam platiti u skladu s rizikom. -Ako im je život mio.
A u nedjelju smo razgovarali. -Koliko nesreće, bolesti.
Zločina, patnje, mrtvih! -Novine su pune toga. “Muž ubio ženu.”
“Grof taj i taj priređuje maskeradu.” -“Otac obitelji umro od gladi.”
Čemu sve to? -Takav je život. Kad te jednom zovnem: “Iskričavi!”
A tvoja majka odgovori: “Iskričavi je umro!” -Tko bi žalio za mnom.
Mislim da će me kad umrem strpati u tačke i istovariti pred grobljem.
Evo im ga na! Želim svima smetati. Čak i mrtav. -Pa da!
Dvije daske u križ i to ti je to! Bar se više nećemo mučiti zbog love.
Što ako ovdje ne prodamo robu? Lijepo ćemo se provesti.
Nemam ni prebijene. -Sve ću poubijati.
Ne stanuje li tu Tromi? -Čini mi se.
Možda je on umro. -Baš je izabrao dan.
Žena je umrla.
Život je lijep.
Gdje je Tromi? -Jadnik je otišao u kuhinju nešto prigristi.
Dva dana nije jeo.
Baš sam bio gladan. Tko vam je rekao?
Želite mi se pridružiti? -Hvala, jeli smo.
Baš se to moralo dogoditi? Nesreća nikad ne dolazi sama.
Uvijek se nanižu. Što mi je to trebalo? -Ne obeshrabrujte se.
Možemo načas razgovarati? -Što je bilo? -Znam da nije trenutak.
No, začas smo gotovi. -Recite.
Ispred zgrade imamo neku robu u autu. -Kakvu?
Arsenal. -Gospodine Lui, došao je župnik. -Dolazim, gđo Marija.
Vidimo se sutra u kafiću.
Ali radi se o dobrome poslu. -Sutra ujutro.
Emma moja!
A kažu da mrtvi nikom ne smetaju.
Smiri se. -Kako je lijepa!
Pokušajmo se dogovoriti. -Pst! -Upropastit ćeš nas.
Jesi vidio?
Vidimo se kad se vratiš s groblja. -Nisi me shvatio?
Vrijeme je.
Trebamo novac. -Da vam to otpjevam? Sutra.
Ne vidite što se događa? Sutra. -Shvatili smo. ’Đenja!
Pst! -Što je? -Samo čas. Moramo razgovarati.
Čekajte.
Ništa od posla, ha? -Što hoće ovaj?
Tromijev sam nećak. Možete mi vjerovati.
Dođi i objasni.
Za dobru ću naknadu prodati sve što imate.
Imaš pouzdane ljude? -Nego što.
Dobro, no pazi kamo nas vodiš. -Otkupit će robu.
I zaboraviti tebe. Naš čovjek.
Idemo, ne gubimo vrijeme. Imam vruću robu. -Shvatio sam.
Bez brige. Upoznajmo se. Gino zvan Lijepi. -Ruggero.
Iskričavi. -Drago mi je.
Idemo li? -Pa da, nećemo valjda na pogreb.
Jesi odlučila? -Dobro.
Ženske odlaze. Požuri se!
Trči! -Već su stigli karabinjeri?
Moramo pješačiti? -Hajde, Lijepi. -Tek tako ćete otići?
Pa nisi nas unajmio. -Mogle ste nas bar pozdraviti.
Odakle ovi? -Gle kako je zgodan! Hoćeš mi ga kupiti? -Budalo.
Nestani u roku odmah ili ću ti razbiti njušku. Jasno?
Hej! Nitko te se ne boji.
Smiri se. Mrtvac prolazi.
Zbilja mi je žao što ne mogu na ovaj pogreb. No možda idući put.
Idem po njega. -Požuri se. -Pričekajte.
Požuri se. -Smiri se. Pa ne mogu letjeti.
Tko je? -Vojska spasa.
Priređujete ples? -Da.
Gdje je Pacijent? -Ondje.
Ovdje zbilja ne nedostaje zraka.
Što radiš? Glumiš fakira?
Spavaš?
Što je?
Imam dobre robe za prodaju.
Nemoj mi govoriti o tome. Pusti me na miru.
Vidiš u kakvoj sam situaciji? Ne ustajem jer nemam ni za cigarete.
Znači, ništa od posla? -Možeš me čekićem po glavi.
Shvatio sam. Bog. -Bog.
Bez brige, kad-tad će početi neki novi rat.
Onda?
Kako si prošao? -Proklet bio, stan mu je krcat robom.
Jučer su istovarili kamion pun tkanina. Ne proda li štogod,
neće moći ništa kupiti. A dobro bi platio! -Baš si faca.
Što se petljaš ako nemaš pojma?
Upropastio si nam dan. Kamo ćemo sad?
Ubio bih te, prenemagalo.
Mislite da vas ljudi čekaju raširenih ruku?
Ta su vremena prošla. Danas je teže prodati nego ukrasti.
Zar ste nas unajmili na sat? -Nije ti dobro u autu? -Mir!
Čini se da im je posao propao. Sad će se iživjeti na nama.
Robu će prodati dogodine. Za Božić.
No ne prodaju li, neće imati novca.
A tko će nas platiti? Vlada?
Ne mičem se dok mi ne plate cijeli dan. -Nego kako!
A da ih odvedemo Zmiji?
U Fiumicino? -Pa što? Imamo auto.
Bijednici, dođite ovamo. -Objema ću im otkinuti glavu. -Prekinite.
Čuj, hoćete li prodati robu?
Kakvu robu? Jesi poludjela? -Ne glumi nevinašce. Nismo od jučer.
Nisu nas prvi put pokupili da bi preveslali policiju.
Govori samo kad te pitam. -Prekini, budalo. -A onda ti pomaži ljudima.
Ma neka se sami snađu. No moraju platiti.
Inače će vidjeti što sam kadra. Ne živim ja od rente.
Znamo pravo mjesto. To nisu puste priče, kao kod ovoga. -Što hoćeš?
A gdje je to? -U Fiumicinu. -Ma nemoj!
A poslije palimo za Ameriku.
Eto, uspjeli smo, momci. Ruggero, u Fiumicinu smo za 10 minuta.
Ja ću sjesti za volan i voziti. Idemo. -Hajde. Ulazi u auto.
Pokušajmo.
Utopit ćemo vas ako nas i vi zaribate. -Bar ćemo se okupati.
Kupaj se sam.
Tako si velik, a još se nisi oženio. Razveseli se, i ne moraš.
Baš smo ove morali pokupiti?
Što radiš? Nagazi. Nismo na pogrebu.
Kad god prođem ovuda, tako mi dođe.
Sjetim se jednog od onih prostaka što silaze s planina.
Bio je pun love.
Novčanik mu je bio težak ko klada.
Baš je tražio da ga okradu. Zamislite!
Novčanik mu je pao ravno u moje ruke. -Ti baš nemaš savjesti.
Odakle ti srca za to? -Nisam to učinila srcem, nego rukom.
Besramnice!
Sigurno je i ovaj mrtav. Valjda je odvrnuo plin.
Hej! -Ne ljuti se. Čekaj malo. Smiri se. -A i zašto se dereš?
Ne čuje te. -Što je ovo? Kamo ste nas dovele? Vraču?
Na ladanje.
Ima li koga? -Mrtav je.
Rekoh ti da se strpiš. Netko mora biti tu. -Hej, ukućani!
Tko će pokušati ući kroz prozor? -Ja ću, to je moja specijalnost.
Netko bi morao biti kod kuće. -Ima li koga?
Ima li koga?
Slobodno?
Ima li koga u kući?
Slobodno?
Hej? Hej?!
Prijatelji smo, kužiš?
Nisi ništa shvatio.
Odakle ti ova?
Hej, dobro izgledaš, dušice.
Čuj, majka me je stvorila da čujem i govorim. Što hoćeš?
Da se upoznamo. Lijepi.
Drago mi je. Nicoletta.
Čujte, recite gluhom da su vani dvije prijateljice. Supplizia i...
Ona mršavica. Luđakinja.
No comments yet. Be the first to leave one.