أول 200 سطر.
VRELINA AMAZONA
Hotel Sudamerika.
SANTOS ŽIVI! SANTOS JE PRISUTAN!
Kako si? Da li još uvek... - Tiše! Žena bi me ubila.
Sad radim sa pticama. - Ptice? - Ptice.
Egzotične, uvoz - izvoz. Imam svoj avion.
A ti? I dalje pišeš? - Da. Ovde sam da napišem članak o prašumama.
Jadni Santos, bio je usred tog sranja.
Ništa ih neće sprečiti. Imaju vladu u njihovom džepu.
Žele našu zemlju, našu prašumu.
Ali Santos, nije to mogao podneti. Organizovao je ljude.
Ne ponovo.
Po poslednji put ti kažem, Santose, odlazi odavde.
RafaeI Santos, lider čuvara prašuma,
organizovao je pasivni otpor u Padreu protiv stočne kompanije.
Santos, današnji simbol ekoloških grupa širom sveta
je na meti smrtnih pretnji.
Santos odlučno odgovara,
"Nećemo dopustiti da se ovo namerno uništenje i dalje nastavi."
Dobro veče.
Tatice!
Tata! Tata!
Mama, mama!
Tata!
Tata, šta ti je?
Mama! Mama! - Rafael!
Ubiti čoveka pred njegovom ćerkom, to je delo kukavice.
Ali to je stara priča.
lndiosi protiv čuvara prašuma, čuvari protiv indiosa za parče
zemlje, rančeri protiv svih, kupujući sve sa velikim novcem.
Da, sećam se toga.
Znaš li gde bih mogao nabaviti jeftin auto?
Možeš uzeti moj. Ne koristim ga. - Daćeš mi tvoj auto? - Da.
SPASITE NAŠ AMAZON
SANTOS ŽIVI!
Santos živi!
Rafael Santos nikad nije prestao da veruje u borbu bez nasilja.
Iako mu je zaprećeno više puta... on i njegovi sledbenici držali su se
BORIMO SE DA SPASIMO NAŠ AMAZON principa pasivnog otpora,
koji nas učio tome da bismo sprečili krvoproliće
i bludno silovanje zemlje, ne možemo misliti o razlikama koja nas razlikuju
već o zajedničkim interesima koja nas vežu,
ljubav prema prašumi i svim živim bićima u njoj,
i našoj potrebi da ojačamo našu osiromašenu državu, ljude naše zemlje.
Čuvari, lndiosi, farmeri i ekolozi,
moraju raditi zajedno da pomognu jedni drugima,
da bi naš pokojni prijatelj...
Rafael Santos, lider saveza čuvara prašuma,
dobar otac, muž i prijatelj prašume, mogao počivati u miru.
Kako si? - Dobro. - Nije ti loše? -Ne.
Treba ti pomoć? - Ne treba. Već si dosta pomogla.
Mora da ste bili bliski.
Jesi li videla čoveka? - Ne, samo policajca. - Policajca?
Kog policajca?
Običnog policajca.
Glorija, jesi li pojela nešto? Alisa te tražila.
Ona je u kuhinji. Idi.
Zdravo. - Zdravo. - Veoma mi je žao zboh vašeg supruga.
Primite moje saučešće. - Hvala.
Sumnjate li na nekog ko bi mogao biti ubica vašeg muža?
Sumnjam na svakog ko nije sprečio, da je to i uradio.
Jesi li dobro? - Jesam.
Hoćeš da gricneš nešto? Jesi li gladna? - Jesam. - Jesi.
Zdravo.
Mislim da se nismo upoznali?
Mislim da nismo. Ja sam R. Dž. O'Brajan.
Alisa Rotman. - Drago mi je.
Ovde si u poseti? - Da. A ti? - Ja radim ovde. - Ozbiljno?
Ja sam sa udruženjem očuvanja prašuma.
Šta ti... šta oni rade?
Mi smo privatna fondacija koja podržava Santosov rad.
Vi ste dobričine u celoj ovoj prašumskoj enčiladi, a?
Za mene je to malo više od enčilade, g-dine O'Brajan.
Što se mene tiče, u tome je problem, svi ovo preozbiljno shvataju.
U Americi imaš političare, pevače i holivudske zvezde
koji skaču na pozornici sa govorom oko jadnih ptica i pčelica u Amazonu.
Znaš na šta mislim? To je kao, kao jebena moda, znaš?
Pa, ja nisam u Holivudu, kao što i sam vidiš.
Bilo je dugo kako znam da ovaj cilj znači više od ptica i pčela.
Tamo su ljudi sa pravima, pravo da žive... na način kako žele.
Santos i ja smo radili da štitimo to njihovo pravo.
Dakle, da, vrlo je ozbiljno, i nije enčilada,
što je usput rečeno Meksičko jelo, a ne Bolivijansko.
Kao što sam i predvidela, nudila sam Nasiji ček i odbila je.
Kao što si predvidela. - Aha.
Bolja si od svih nas, Alisa.
Lukavida je htela da pomogne i imala je pravo da kaže da ili ne.
Znam. Znaš da nisam htela... - Znam, i zato te držim blizu. - Da.
Zakasnićemo na sastanak. Treba ti prevoz? - Ne. Imam moj auto.
Dobro. Nemoj zakasniti. - Neću. Ćao.
Gospodo, želim da se zahvalim što ste danas prisutni ovde.
I hteo bih da se zahvalim g-dinu Lukavidi,
koji nam je ljubazno pozajmio njegovu voljenu kuću
da bismo razgovarali o nesrećnim okolnostima
koje okružuju smrt našeg dragog prijatelja.
Kuću koju je sagradio novcem koji je ukrao čuvarima prašuma.
Ne krivite nas za stara rivalstva između vas, čuvara i plemena indiosa.
Veliki rančeri, uništavate sve. - Molim vas.
Situacija nam se samo pogoršava
dok ne naučimo da koegzistiramo u ekonomskoj realnosti ove zemlje.
Gospodo, ovo nam je test.
Ako ga omanemo, svi mi gubimo.
Ne prihvatam kao ekonomsku realnost grupu rančera koji seku naša drveća.
da bi izvozili meso gringosima. Želimo prvo da znamo ko je ubio Rafaela Santosa.
Dobar dan. - Dobar dan.
A ko ste vi? - Ja sam, R. Dž. O'Brajan.
Kucao sam na vrata, ali se niko nije javio. I...
Ovde sam, radim na članku za američki časopis.
Da pozovem policiju?
Siguran sam da g. O'Brajan? - Da.
Nije shvatio da je upao u moju kuću.
Čekajte malo. Vi ste g. Lukavida?
Drago mi je što smo se upoznali. - Ovo nije dobar trenutak za untervju.
Ne. - Možda da vas pozovem.
Santos živi!
Borba se nastavlja!
Izgleda da je bio protiv napretka vaše zemlje.
Borio se protiv bankarskih zajmova, gradnju puta, gradnju brana.
Nije čudo da je iznervirao narod. - Nije bio protiv napretka.
Bio je protiv uništenja prašuma,
protiv razvitka od koga zarađuju samo velike kompanije,
i moćnika koji nas iskorišćavaju. - Nervirao je zemljoposednike?
Rafael je stvorio dosta neprijatelja u svom životu.
Nije prvi koji je umro zbog prašume. A neće biti ni poslednji.
Bože.
Bez slikanja! Daj mi fotoaparat!
Samo trenutak.
Daću ti rolnu filma.
Žao mi je.
Evo, evo, evo.
Hvala puno.
Lik ima loš temperament.
Cela rolna filma, možeš li poverovati?
Moramo da idemo. - O ne, amigosi, ne, ne, ne.
Intervju još nije završen!
Verovatno ste tako podržali Santosa!
Izvinite, znate li gde je gospodin Pedroza?
Ako mogu da vam postavim par pitanja. Šta mislite, ko je ubio Santosa?
Uzimajući u obzir da je sam tražio. - Pažljivo birajte reči, g-dine O'Brajan.
Budimo realni. Bio je davež. Svima je zadao problem. - Kao i vi.
Naljutio je pogrešne ljude. - Koje pogrešne ljude?
Teško je reći, rančere, autoritete, indiose. Ko zna?
A vašom industrijom sečom drveća? Ni vi niste bili srećni s njim?
Seča drveća je stara kao i posao vađenja žvaka i drvenog papirusa.
Da, ali sekli ste šumu, uništili drveća. - Ne više kao i kosu kad ošišate.
Šta da radite kad iscrpite resurse? - To se desi samo kad postanete pohlepni.
Niko te neće povrediti. - Nazad! - Bacite oružja.
Niko te neće povrediti.
Ubiću ga.
Dobro. Idemo.
Idemo.
Bez slikanja.
Hej, prekinite.
Dosta! Ubićete ga! Dosta!
Privedite ih.
Šta je sa jebenim telefonskim pozivom?!
Hoćeš li mi reći o čemu se tamo radilo?
Iz... jel me jebeno čuješ?!
Govoriš li engleski?
Govoriš španski?
Kako si?
A, dobro. Dobro
Jebeš me.
Šta?
Koji moj?
Šta je ovo jebote?
G. O'Brajan.
Šta znaš o tvom prijatelju iz ćelije?
Moj prijatelj?
On je moj davno izgubljeni indijanski brat. Šta si mislio?
Nameravao je da pobegne sa tobom.
Ne, uzeo me je, uzeo me za jebenog taoca.
Šta si radio sa g. Pedrozom?
Imate li podnetih tužbi protiv mene ili me drkate da opravdate današnju isplatu?
Ne pričaj tako sa mnom, g-dine "Konjski Repiću"?
Čovek koji je juče uhapšen s tobom,
je ubica Rafaela Santosa.
Mora da me jebeno zezaš. - Ne, ne zezam te.
Zanima me njegovo hapšenje koliko i tebe.
G. O'Brajan, to je malo verovatno.
Ti ne sarađuješ previše.
Koji kurac želiš od mene da kažem? - Znaš, bićeš moj gost.
Sražaru, vrati ga nazad u ćeliju. Smesta!
Ne možeš jebeno raditi ovo. Ja sam američki reporter koji radi ovde.
Zovi Alisu Rotman iz udruženja očuvanja prašuma.
Ona mi je veoma dobra prijateljica.
Đamori?
Neka neko pozove američkog ambasadora!
Ja sam nevini Amerikanac koga drže protiv svoje volje.
Neka neko pozove prokletog ambasadora!
To je on.
Možete ga pustiti. Bezopasan je.
Vadi ga napolje.
Alisa!
Reo.
Sedite.
Da li osumnjičeni lično poznaje Santosa?
Ne mogu odgovoriti na to pitanje.
Iz kog je plemena i da li ima saučesnike?
To će se znati iz daljne istrage.
No comments yet. Be the first to leave one.